Šeici već sjede u zapadnim firmama

Njemačke željeznice trebalo bi da zajedno sa njemačkim građevinskim firmama izgrade mrežu za putnički i teretni saobraćaj u Emiratima u vrijednosti oko 17 milijardi evra.

U prisustvu predsjednika vlade Katara Al Tanija i njemačkog ministra za saobraćaj Petera Ramzauera (Ramsauer) potpisan je sporazum za osnivanje "Razvojne kompanije katarskih željeznica" u kojoj Njemačke željeznice imaju 49 odsto udjela a katarska državna firma Katari Diar učestvuje sa 51 odsto.

"Kada cijene padaju mi kupujemo"

Čitav projekat je pun superlativa. Sa 17 milijardi evra investicija to će biti najgušća željeznička mreža u arapskom svijetu. Ministar saobraćaja Raumzauer na početku svog mandata bilježi veliki medijski publicitet, iako je čitav projekat bio pripremljen još ranije od strane njegovog prethodnika i njemačke željeznice DB.

To podsjeća naravno na model o kojem se odjednom počelo govoriti sa izbijanjem svjetske finasijske krize kada je pomoć počela da stiže iz bogatih zemalja Zaliva za njemačke firme, ali i za zapadnu industriju i privredu uopšte. Šeici već sjede u firmama kao što je proizvođač automobila Dajmler ili u bankama kao što je to Švajcarska kreditna banka. Katarski premijer šeik Hamad bin Jasem al Thani kaže kako oni razmišljaju dugoročno.

"Kada cijene padaju, mi povećavamo naše učešće u kompanijama. Tako smo uradili sa Švajcarskom kreditnom bankom, ali i sa drugim preduzećima", kaže al Thani.

„Bahate“ investicije?

U Kataru se trenutno mnogo ulaže u luke i aerodrome. Ono što još nedostaje jeste brzi teretni i putnički promet na kopnu. U međuvremenu to je postao pravi problem. Previše putničkih automobila, previše kamiona, zakrčene ulice, zagađen vazduh...

To mora biti riješeno. Vozovi, koji bi trebalo da povežu Katar sa susjednim Bahrainom, trebalo bi da idu do 350 km na sat. Takođe treba da se izradi 45 kilometara dugačak most preko mora. Osim toga aerodrom za Dohu, glavni grad Katara, treba povezati sa gradom. U zalivu se hrabro, često i pomalo bahato, ulazi u investicije.

A za to postoje razlozi. Nafte će u narednim dekadama biti sve manje i emirati se već uveliko pripremaju za to. Grade svoju sopstvenu industriju i proširuju kapacitete za promet robe između Amerike s jedne i Azije s durge strane. Brita Hadler (Britta) konsultant u Dubaiju kaže: "Ovdje je kapija za različite svjetove. Jer, ovdje dolaze poslovni ljudi iz svih krajeva svijeta."

Kao prvo u Dubaiju je u septembru otvoren najsavremeniji metro na svijetu, najveći aerodrom je u izgradnji. Ali, ti projekti nisu, kao što možda može da izgleda, megalomanski. Šeik Ahmed Bin Saed al Maktoum rukovodilac gradnje aerodroma kaže: "To nije to. Ono što radimo, jeste dalja izgradnja industrije uslužnih djelatnosti koja nam donosi veliki dio ukupnog nacionalnog dohotka."

Naravno, svjetska finansijska kriza ostavila je traga i na zemlje Persijskog zaliva. Bilo je velikih gubitaka. Ali, Zaliv gleda naprijed. To je obilježje ovih malih država koje žele da ubuduće ne zavise samo od nafte. Ali, takođe, koristi će imati i Njemačke želejznice.

Autor: Felix de Cuveland/ Svetozar Savić

Odg. urednik: Zoran Arbutina