1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Žilet-žica opasna i za ljude i za životinje

Igor Lasić27. avgust 2016.

Sve je veći broj stradale divljači na žilet-žici koju je Slovenija postavila na granici prema Hrvatskoj radi zaustavljanja izbeglica. Neke životinjske vrste mogle bi zbog toga uskoro da sasvim iščeznu sa tih prostora.

https://p.dw.com/p/1JqFO
Slowenien baut Zaun an der Grenze zu Kroatien
Foto: Reuters/S. Zivulovic

Žičane ograde na državnim granicama evropskih zemalja postale su nakon prošlogodišnjeg sirijsko-izbegličkog talasa prema tom kontinentu, na žalost, sasvim uobičajena pojava. Evropa sve češće upravo tako izražava svoj stav prema tim unesrećenim ljudima. Štaviše, sudeći prema kartama žicom oivičenih granica, čini se da su evropske vlade najvišu meru saglasnosti oko tretmana izbeglica postigle upravo na tom konkretnom rešenju. Jer, svi drugi predlozi – ne toliko izolacionistički – nailaze na manji stepen konsenzusa, a najavljuje se i da će slično ograđivanje najverovatnije dodatno da eskalira.

Pritom je reč o zloglasnoj tzv. žilet-žici, koja pouzdano ozleđuje svakog ko naleti na nju; dakle, ne samo ljude. U Hrvatskoj se o stradavanju životinja pročulo već kada je žicu duž Drave i Baranje rastegla Mađarska, da bi se ta strahota dodatno povećala sa žicom koju je na granici prema Hrvatskoj postavila Slovenija.

Zaun an der slowenisch-kroatischen Grenze
Žilet-žica je ne neprelazna prepreka za mnoge životinjeFoto: Privat/Đ. Huber

Genetička izolacija

Slovenačko-hrvatska granica, naime, predstavlja nezaobilazni deo trans-graničnog obitavališta velikih evropskih zveri – medveda, vuka i risa. Te životinje ujedno su i veliko prirodno blago dveju zemalja, jer se one malo gde u Evropi još mogu naći na okupu kao u Hrvatskoj i Sloveniji, odnosno pojasu koji uključuje Dinaride i Alpe. A kad je reč o npr. području Gorskog kotara i Like, nemoguće je očekivati iole prosperitetan opstanak tih vrsta bez stalne mogućnosti njihova prelaska u Sloveniju. Jednostavno, velikim životinjama potrebni su i veliki prostori za nesmetan razvoj. Populacija risa, recimo, mukotrpno se obnavlja tokom poslednje četiri decenije jer je pre toga već bila iščezla iz Hrvatske i Slovenije. Današnjih pedesetak risova u Hrvatskoj i dvadesetak u Sloveniji deo su jedne te iste populacije i u stvari neposredno zavise jedni od drugih.

„Ograda od žilet-žice ubija životinje koje se u nju zapletu. To je dramatičan prizor i nesumnjiv gubitak. Ali mnogo veći problem je barijera za kretanje koja na duži rok dovodi do genetičke izolacije“, objašnjava Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, vodeći regionalni stručnjak za velike zveri. On je uz grupu eminentnih stranih stručnjaka iz Evrope i Azije potpisao i nedvosmislen apel za uklanjanje žice i očuvanje evroazijske tzv. prekogranične ekološke paradigme – ali za sada bez ikakvog efekta. Uostalom, teško bi bilo i za očekivati da će političari koji žilete okreću na ljude, odustati od svojih vizija uređenog društva radi – zveri.

Politička šizofrenija

„Takva barijera“, nastavlja Huber, „naročito smeta trima spomenutim vrstama koje redovno prelaze državne granice. To smo odavno dokazali pomoću telemetrijski praćenih jedinki. Ovako, pak, one imaju problema pri nalaženju partnera za razmnožavanje, ili hrane u određenim godišnjim dobima, ili mesta za prezimljavanje.“

Kroatischer Tierarzt Huber mit einem Bär
Huber: Barijera za kretanje koja na duži rok dovodi do genetičke izolacijeFoto: Privat/Đ. Huber

Da bi situacija bila dodatno začinjena i grubim sarkazmom, upada u oko da su vlade dveju zemalja delom zaštitile velike zveri. Risa i vuka u celini, dok se za odstrel medveda određuju godišnje kvote, kako bi se njihova populacija kretala na održivom nivou. One tako ne dele sudbinu manje „vredne“ divljači poput srne ili vepra – radi se o drastično antropocentričnom vrednovanju prirode. A sam ris, međutim, još je i uvezen u Hrvatsku i Sloveniju sedamdesetih godina prošlog veka, nakon spomenutog iščeznuća. Tako se politika najpre u jednome momentu trudila da im poveća broj, a zatim je počela da ih na najokrutniji način ubija, u vidu kolateralnih žrtava lova na neke druge ljude. U tu sliku tragično se uklapa i vest od pre nekoliko dana, s granice Srbije prema Bugarskoj, gde je izvesni domaći lovac na divlje svinje nehotično iz svoje puške usmrtio jednog izbeglicu iz Avganistana.

Slovenija priprema još žice

„Ako je moguće tako deliti prioritete, rekla bih da populacije divljači poput jelena ili lisice barem nisu fatalno ugrožene žicom – one ipak neće biti zbog nje sasvim uništene“, izjavila nam je Aleksandra Majić-Skrbinšek s Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, takođe potpisnica apela protiv žičane ograde.

„Ali, risu preti sasvim mogući ponovni nestanak s ovog prostora, ako se nastavi ograđivanje najosetljivijih delova od slovenačkih regija Notranjske i Dolenjske, prema planinama Risnjak i Snježnik u Gorskom kotaru, dakle, u Hrvatskoj. Teško je predvideti hoće li se nastaviti, ali ovdašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova preduzima sve političke korake da mu se postavljanje žice olakša, iako javnost nije toliko naklonjena takvim potezima. A nama koji se time profesionalno bavimo, vlasti dodatno otežavaju rad već i neustupanjem na javni uvid karata s ucrtanim područjima koja su već ograđena, pa moramo da se oslanjamo isključivo na dojave i sopstvene uvide“, posvedočila je Majić-Skrbinšek za DW.

Za sada je reč o gotovo 180 kilometara ograde na granici dugoj otprilike 500 kilometara. Ona inače prolazi kroz područje koje je Evropska unija izdvojila kao deo ekološke mreže „Natura 2000“, koja zavisi upravo od svojih delikatnih transgraničnih mogućnosti. Evropska unija je takođe kao jedan od ciljeva svoje strategije za unapređenje biološke raznolikosti do 2020. odredila – nova povezivanja staništa određenih ugroženih vrsta.

Slowenien baut Zaun an der Grenze zu Kroatien
Slovenija je počela da podiže žičanu ogradu prema Hrvatskoj nakon talasa izbeglicaFoto: Reuters/S. Zivulovic

Slučajevi otpora

No, to je sve bilo pre nego što se žilet-žica pružila uzduž i popreko Starog kontinenta. Nakon toga, zabeleženo je samo još nekoliko viđenijih znakova društvenog i političkog otpora takvim koracima, npr. tužba međunarodnog ekološkog udruženja Alpe Adria Green protiv slovenačke vlade ili hrvatsko otvaranje spora sa Slovenijom pred Evropskom komisijom. Dodatni problem krije se, međutim, u pretpostavci da bi žičanu ogradu na svojim istočnim granicama mogla da podigne i Hrvatska, ako izbeglički talas iz tog smera ponovo naraste. Tada će ionako biti još teže proceniti kome je u ovoj priči teže, progonjenim ljudima ili životinjama.

Konačno, indikativan je utisak – itekako osnovan i medijski dokumentovan– da se žitelji susednih pograničnih mesta u Hrvatskoj i Sloveniji podjednako protive žici. Slovenci uz granicu Hrvatske sigurno se osećaju diskriminisano u odnosu na svoje sunarodnike koji žive kraj granice s Italijom – odakle u EU poslednjih meseci prolazi znatno više izbeglica nego iz Hrvatske. Ali, visoka politika najčešće ima rezon i račun koji ne ostavljaju mnogo prostora ni za famozni demokratski udeo, niti za puku humanost.