1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta čeka Al Sisija?

Dijana Hodali / nr29. maj 2014.

U Egiptu su održani izbori koji to nisu: bivši šef vojske Abdel Fatah al Sisi biće novi predsednik, iznenađenja nisu bila moguća. Koji su izazovi pred njim i egipatskim građanima? DW analizira šest najvažnijih dilema.

https://p.dw.com/p/1C8mV
Ägypten al-Sisi - Unterstützer
Foto: picture-alliance/dpa

Pobeda Abdela Fataha al Sisija nije onako impresivna kako je priželjkivao. Novi predsednik je osvojio 93 odsto glasova, a njegov jedini protivkandidat tek tri odsto. Ipak, glasalo je tek 44 odsto Egipćana, iako je vojna vlast na sve načine pokušala da motiviše birače da daju plebiscitarnu podršku novom šefu države. Izbori su u toku glasanja produženi na tri dana, zaposleni su čak dobijali slobodne dane kako bi glasali. Ovakvu izlaznost zabranjena Muslimanska braća vide kao svoj trijumf. Dojče vele analizira šest ključnih stvari koje čekaju novog predsednika:

1. Ekonomija: Abdel Fatah al Sisi će najpre morati da se pozabavi terenom na kojem nije stručnjak – ekonomijom. Građani posle burnih godina prevrata očekuju brzo ozdravljenje privrede, ali iz Al Sisijevog izbornog programa ne može se rastumačiti šta on zapravo namerava da preduzme. Ono što je novi predsednik obećao, srpskim građanima moglo bi da zvuči veoma poznato: već za dve godine standard će biti bolji, a strani investitori će uložiti novac u velike projekte. U narednih deset godina procvetaće infrastruktura i turizam.

2. Čvrsta ruka: Sa druge strane, Al Sisi važi kao garant bezbednosti u Egiptu. Stabilnost je za njega prioritet, u tom cilju je spreman na različita ograničenja demokratije i ljudskih sloboda. To je čak i eksplicitno rekao: „Težnje za slobodom mogu da ugroze nacionalnu bezbednost i odlože privredni oporavak.“ Prošle godine je počeo borbu protiv Muslimanske braće, političkog pokreta koji je u međuvremenu zabranjen i označen kao teroristički. Al Sisijeva vojska je pučem svrgnula sa vlasti islamski orijentisanog predsednika Mohameda Mursija. U jednom nastupu na televiziji budući predsednik je rekao da Muslimanska braća nemaju šta da traže u Egiptu dok on bude vladao. Zbog takvih stavova je bio na meti kritika iz inostranstva.

3. Domaća podrška: Kako bi postao predsednik, Al Sisi je morao da se odrekne mesta načelnika generalštaba. Ipak, podrška vojske mu je zagarantovana. Nakon svrgavanja bivšeg autokrate Hosnija Mubaraka vojska je stupila na političku, ali i na ekonomsku scenu. Prema podacima berlinske fondacije Nauka i politika, vojska na razne načine obezbeđuje 40 privrednog obrta. Takođe, veliku podršku Al Sisi ima od bogate elite koja profitira od dobrih veza sa zemljama Persijskog zaliva. Široka podrška u građanstvu može se velikim delom zahvaliti poslušnim medijima. Čak je i salafistička Partija svetla podržala sledećeg šefa države.

4. Strana podrška: Egipat je, neposredno posle svrgavanja Mohameda Mursija, dobio masnu ekonomsku pomoć naftnih monarhija. Ujedinjeni Emirati, Saudijska Arabija i Katar poslali su ukupno 12 milijardi dolara. Al Sisi tvrdi da će već ovog meseca ukupna pomoć iz ove tri zemlje dostići 20 milijardi. Državna kasa je prazna i Kairo je upućen na ovakvu pomoć. Za uzvrat u Perijskom zalivu navodno ne očekuju ništa – njihovi finansijski pokloni tumače se kao zahvalnost što je srušena islamistička vlast u najvećoj arapskoj zemlji. Međutim, pretpostavlja se da će dobrotvori lakše dobijati unosne poslove uz reku Nil.

Ägypten Russland General Al-Sisi mit Putin in Moskau 13. Feb. 2014
Posle prevrata bio gost u MoskviFoto: Reuters

Abdel Fatah al Sisi je takođe pozvao Sjedinjene Države da preuzmu na sebe borbu protiv terorizma na Bliskom istoku kako bi sprečile „novi Avganistan“. U jednom intervjuu zalagao se da Vašington ponovo isporučuje takozvanu vojnu pomoć, koja je delimično obustavljena posle vojnog puča. Ta vojna pomoć zapravo je ogroman novac – 1,3 milijarde dolara godišnje. Toliko je Amerika godinama uplaćivala bivšem režimu Hosnija Mubaraka, smatrajući Egipat jednom od sekularnih brana pred terorizmom.

5. Opozicija: Na izbornim listićima, pored Al Sisijevog, našlo se samo još jedno ime: Hamdien Sabahi je osvojio tek tri odsto glasova, a još pre izbora je najavio da će preći u opoziciju. Njegova malena partija Karama je u širem stanovništvu gotovo nepoznata. Novi predsednik je praktično isključio konkurenciju kada se oštro obračunao sa Muslimanskom braćom, najpre oružjem, a onda i zakonskim zabranama. Zabranjen je i pokret 6. april, koji je učestvovao u protestima i protiv Mubaraka i protiv islamiste Mursija. Optužba protiv njih – klevetanje države i tajni sporazum sa stranim pokretima. Neke značajne partije shvataju odakle vetar duva pa bespogovorno podržavaju Al Sisija. Među njima su stranka Vafd, koja je postojala i pod Mubarakom, kao i stranka Slobodni Egipćani koju vodi milioner Naguib Saviris.

6. Odnos sa Izraelom: Al Sisi je najavio da će u slučaju pobede terati Izrael na ustupke Palestincima. Sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom srešće se, kaže, tek kada ovaj počne da rešava probleme Palestinaca. Al Sisi pod tim podrazumeva i rešenje dve države, odnosno prihvatanje palestinske države sa sedištem u Istočnom Jerusalimu. Ipak, budući šef egipatske države je obećao da će i dalje poštovati mirovni sporazum sa Izraelom koji datira iz 1979. godine.