1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta je Keri hteo da kaže?

10. septembar 2013.

Ako Asad preda svo svoje hemijsko oružje međunarodnoj zajednici u roku od nedelju dana, vojne intervencije možda neće biti, izjavio je američki državni sekretar Džon Keri. Ruske diplomate su ga već uhvatile za reč.

https://p.dw.com/p/19edo
Foto: Reuters

Štutgarter cajtung: „Šta je američki državni sekretar hteo da kaže? Da li je to zaista bio ultimatum da režim u Damasku preda svoje hemijsko naoružanje u roku od nedelju dana? Američka vlada je ubrzo objasnila da se ni u kom slučaju ne radi o pretnji vojnom akcijom. Istovremeno, Kremlj je već shvatio potencijal te rečenice i iskoristio je da stvori novi obrt u zbunjujućem diplomatskom natezanju oko Sirije. Ruski ministar spoljnih poslova je poslao poruku Damasku u kojoj stoji da bi Sirija trebalo da stavi svoje hemijsko oružje pod međunarodnu kontrolu i da ga zatim uništi. Moskva, za razliku od ratoborne Amerike, želi da spreči vojni udar i traži mirno rešenje – tako glasi poruka. Za Sjedinjene Države to je diplomatska blamaža – ali je istovremeno i način da se izbegne napad. Asad može da se složi sa predlogom ruskih zaštitnika, a da donekle sačuva obraz. Diktator je dosta brzo reagovao. Sirija želi da stavi svoj arsenal hemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu. Čini se da je napad, bar za sada, sprečen.“

Hesiše niderzekšiše algemajne: „Barak Obama mora da dobije na vremenu – dok se sve ne razjasni, dok ne prikupi podršku i dok ne formira čvrste saveze. Čini se da je državni sekretar uspeo to da omogući. Ako su Moskva i Sirija iskreni u svojoj reakciji na izjavu Džona Kerija, Obama bi bio oslobođen odgovornosti. Kazneno bombardovanje Sirije bilo bi nepotrebno. Ali se tok građanskog rata se verovatno uopšte ne bi promenio.“

Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov
Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej LavrovFoto: Reuters

Supersila u krizi

Berliner morgenost smatra da bi Zapad izgubio kredibiltet u slučaju napada u Siriji: „Čak je i načelnik generalštaba u Beloj kući morao da prizna da nema nepobitnih dokaza da je predsednik Asad odgovoran za napad bojnim otrovom. Iskustva iz rata u Iraku bi trebalo da budu dovoljno upozorenje za Obamu, dobitinika Nobelove nagrade za mir.“

Istovremeno, Ausburger algemajne ima suprotan stav: „Ko će zaustaviti ratne zločince poput Asada, ako neće Zapad? Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija u kome Rusija i Kina igraju sopstvenu igru, za to očigledno nije sposoban. Oni koji se ne slažu sa Obaminim kursom, trebalo bi da bar budu iskreni i priznaju da se tako raznim asadima ovog sveta daju odrešene ruke i da su međunarodne konvencije Ujedinjenih nacija samo mrtvo slovo na papiru.“

Mitelbajeriše cajtung komentariše to kako na rat gledaju građani Amerike: „Sirija dovodi u centar pažnje osnovno pitanje: kakvu ulogu Sjedinjene Države žele da igraju na svetskoj pozornici, kada se ima u vidu njihova neprevaziđena vojna moć? Obamino oklevanje da radi na svoju ruku pokazuje podeljenost u naciji koja je preživela 11. septembar i deset godina ratovanja. Katastrofa u Iraku je supersili očigledno oduzela samopouzdanje – samopouzdanje koje je prelazilo u aroganciju pod predsednicima kao što su Ronald Regan i Džorž Buš. […] Niko ne želi poniženje američkog predsednika više nego Rusija i Kina, koji već davno dovode u pitanje vodeću ulogu Amerike. U slabljenju te supersile, njeni konkurenti vide priliku da delotvornije sprovode nacionalne interese i sopstvene vrednosti. Gotovo niko ne veruje da je za Moskvu i Peking stvar principa to što štite zločince kao što je diktator Bašar al-Asad. Politika blokade je samo geopolitička računica.“

Pripremio: Darko Janjević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković