1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zaveštanje Alije Izebegovića

17. novembar 2017.

„Bakir Iztebegović za svoju političku karijeru ima da zahvali pre svega svom harizmatičnom ocu Aliji. Ali, on isto tako profitira i od podrške svog velikog turskog patrona Erdogana“, piše Noje cirher cajtung.

https://p.dw.com/p/2noOQ
Foto: picture-alliance/dpa/F. Demir

„U jesen pre četrnaest godina preminuo je Alija Izetbegović, vodeći bošnjački (muslimanski) političar u vremenu raspada Jugoslavije. Njegove političke zasluge su sporne, ali kao prvi predsednik nezavisne Bosne i Hercegovine on uživa veliki ugled među mnogim Bošnjacima. Pre nego što se posvetio politici, on je u titoističkoj Jugoslaviji bio vesnik političkog islama, i razmišljao je i pisao o modernizaciji muslimanskih društava. Zbog toga je više godina proveo u zatvoru. Njegove ideje su imale veći odjek u Turskoj nego kod kuće, pre svega otkako predsednik Erdogan nanovo stvara veze sa bivšim osmanskim područjima. Kada je Izetbegović 2003. ležao na smrtnoj postelji, Erdogan je požurio da ga obiđe. Bolesnik je prijatelju ostavio zemlju „u amanet“, kao zaveštanje. Erdogan bi mu rado ispunio tu želju“.

„Alijin sin Bakir je takođe političar i član tročlanog predsedništva države. Karijeru je počeo kao očev privatni sekretar a potom je napredovao u njegovoj stranci. Nema harizmu svog oca, ali mu je uspelo da partiju čvrsto usidri u političkom islamu. Turci su mu za to zahvalni. Turska televizija zajedno sa jednom produkcijskom kućom iz Istanbula snima seriju filmova – sa turskim i bosanskim glumcima – koja prikazuje život i borbu Alije Izetbegovića. Snima se i dokumentarac pod naslovom: „Alija, poslednje utvrđenje islama“.

„Sin Bakir je zadovoljan zbog takve pažnje. Jer, deo očeve slave i prijateljstva sa moćnim Erdoganom presipa se i na njega. Doduše, upalo mu je u oči, kako je to nedavno rekao, da očevu slavu održavaju pre svega stranci a ne Bošnjaci. To ne čudi profesora politike u Sarajevu Nerzuka Ćurka. On kaže da nije baš po svačijem ukusu to što je Izetbegović od države napravio porodičnu stvar – i što je iz poslednje želje njegovog oca proizašla geopolitička orijentacija prema Turskoj“, piše Noje cirher cajtung.

Edi Rama und Hashim Thaci
Edi Rama i Hašim TačiFoto: DW/B. Shehu

Zvanični i nezvanični pregovori?

Novinarski portal Telepolis objavio je naslov: „Srbija i Kosovo: popuštanje zategnutosti razmenom teritorija?“ – „U utorak je predsednik Kosova Hašim Tači obznanio da veruje da će Priština i Beograd sledeće godine potpisati istorijski sporazum o normalizaciji i pomirenju. Srpski mediji kao što je beogradski dnevnik Danas, pozivajući se na anonimne izvore iz diplomatskih krugova, spekulišu da bi moglo doći do razmene teritorija sa potencijalom za popuštanje zategnutosti.“

„Kada je reč o područjima o čijoj razmeni se navodno već dva meseca razgovara uz posredstvo katoličkog albanskog predsednika Edija Rame, radi se o jezičku na severu Kosova sa Miotrovicom, koji gotovo isključivo naseljavaju Srbi, i o Preševskoj dolini na jugu Srbije,  - ovu potonju kosovskoalbanski političari već duže vremena svojataju i zovu „istočnim Kosovom“, otkako su se Albanci tamo na referendumu koji nije odobren početkom 90-ih godina založili za pripajanje bivšoj pokrajini.“

„Vučić je kritikovao EU zbog njenog držanja u pitanju Katalonije kao licemernu i javo upitao zašto se međunarodno pravo na Balkanu sasvim drukčije tumači i primenjuje nego u Španiji. Jedan portparol Evropske komisije je na to vrlo otvoreno odgovorio da je to zato što je Španija članica EU, te da je Kosovo bio „specijalan slučaj“. Šta je to što je billo „specijalno“ – na to pitanje Brisel dosad nije odgovorio. Sukobi i nasilje teško da su mogli to da budu, jer toga ima i u iračkom Kurdistanu koji EU ne priznaje.“

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android