1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Za i protiv putarine na nemačkim putevima

14. avgust 2013.

Uoči predstojećih saveznih i pokrajinskih izbora, bavarski demohrišćanski opet pokreću temu putarina, pre svega za strana vozila. Iako inicijativa nema široku podršku, mnogi se slažu da se novac za puteve olako troši.

https://p.dw.com/p/19Odg
Foto: picture-alliance/dpa

Bavarska je na samom jugu Nemačke. Svako ko putuje na jug, gotovo da mora kroz tu saveznu državu. Ali tamo nisu samo autoputevi u sve lošijem stanju: saobraćajnice u čitavoj Nemačkoj vape za poštenom popravkom, mostovi i vijadukti su dotrajali, a ako i počne nešto da se popravlja, to traje mesecima i godinama, vozači su osuđeni na čekanje u kolonama.

Prema mišljenju bavarskih Hrišćansko-socijalne unije (CSU) i njenog čelnika Horsta Zehofera, do novca za popravke puteva trebalo bi da se dođe od putarina za automobile. Doduše, ta stranka ne želi da naljuti nemačke vozače, pa zato traži samo putarine za strance. Na kraju krajeva, nemački vozači moraju da plaćaju putarine u sve više zemalja Evrope.

Zašto u Nemačkoj nema putarine?

Zaista, gotovo da više nema zemlje Evropske unije u kojoj je vožnja autoputem još uvek besplatna. Doduše, postoji dva načina naplate: vinjeta, odnosno paušalna nadoknada za korišćenje autoputeva u određenom periodu, ili naplata vožnje po određenim deonicama gde visina putarine zavisi od dužine puta.

Nemačka - jedna od poslednjih zemalja EU bez putarine za putnička vozila
Nemačka - jedna od poslednjih zemalja EU bez putarine za putnička vozilaFoto: picture-alliance/dpa

Vinjeta se koristi u zemljama poput Slovenije, Austrije ili Mađarske, dok Hrvatska, Italija ili Francuska naplaćuju onoliko koliko se i vozilo po autoputu.

Ali, za razliku od Nemačke, u svim tim drugim zemljama mnogi autoputevi izgrađeni su novcem privatnih investitora. Oni putarinama pokrivaju svoje troškove i obavezni su da uz pomoć tog novca održavaju puteve. U Nemačkoj doduše postoji nekoliko usamljenih deonica koje su izgrađene privatnim novcem, ali velikom većinom je to državni novac.

To nije novac koji se uzima negde drugde: svaki vlasnik automobila plaća porez na vozilo – u zavisnosti od zapremine i ekoloških karakteristika vozila, a država je obavezna da od tog novca održava sve saobraćajnice, od magistralnih i autoputeva do železničkih koloseka, kao i da osigura plovnost reka i kanala. I tu je glavni prigovor kritičara ideje o putarinama cestarina u Nemačkoj: jer taj novac jedva da se i koristi za ono zašta je u suštini prikupljen.

Zašto se novac za puteve troši negde drugde?

„Nemački vozači automobila svake godine plaćaju u državnu kasu 53 milijarde evra, što porezom na naftne derivate, što porezom na vozila i porezom na dodatu vrednost plaćenom u saobraćajnom sektoru. Ali samo 19 milijardi odlazi u izgradnju i održavanje puteva“, žali se Oto Zalman iz nemačkog automobilskog kluba ADAC. Jasno je, kaže, da „ne nedostaje novac, nego politička volja da se taj novac pravedno raspodeli.“

Redovi i radovi
Redovi i radoviFoto: picture-alliance/dpa

I političar stranke Zelenih, Anton Hofrajter koji je i predsednik parlamentarnog odbora za saobraćaj, slaže se s tom procenom i dodaje da se čak i od tog novca koji država i opštine potroše na saobraćajnice, „rasipaju ogromne svote“.

On, povrh svega, smatra da bi uvođenje putarine za automobile u Nemačkoj bilo i nepravedno: „Jedini model koji bi tehnički mogao brzo da se sprovede bilo bi uvođenje vinjeta. Sa ekološke tačke gledišta smatram da je taj model loš, a pored toga on je i socijalno nepravedan.“ Jer sa vinjetom isti iznos plaćaju i oni koji su stalno na autoputu i oni koji samo retko sedaju u automobil. A i cena vinjete ista je i za velike limuzine i za mala, štedljiva vozila.

Kako je moguće „samo za strance“?

U Nemačkoj doduše postoji sistem koji je „pravedniji“, ali on važi samo na kamione. Putarina za teretna vozila uvedena je 2005. godine i, nakon početnih poteškoća, u državnu kasu do sada je donela oko 30 milijardi evra. Koliko bi onda donela i putarina za putnička vozila?

Ein verunglückter Personenwagen steht am Mittwochmorgen (20.06.2007) auf der Autobahn 2 bei Lauenau (Kreis Schaumburg). Bei dem Verkehrsunfall war ein Mensch getötet worden, zwei weitere wurden verletzt. Die drei vermutlich männlichen Insassen seien mit ihrem Auto bei ihrer Fahrt Richtung Berlin auf einen Sattelzug (Hintergrund rechts) aufgefahren, teilte die Polizei mit. Der Fahrer starb noch an der Unfallstelle, seine Mitfahrer wurden mit Hubschrauber und Rettungswagen in ein Krankenhaus gebracht. Die Ursache des Unfalls ist noch unklar. Foto: Martin Bosch dpa/lni (zu lni 0079 vom 20.06.2007) +++(c) dpa - Report+++
Symbolbild StauFoto: picture-alliance/dpa

Prema proceni u čijoj izradi je učestvovalo i preduzeće za naplatu putarina Ages, a proporcionalno onome što plaćaju kamioni, to bi bilo oko četiri milijardi evra godišnje. Ako bi putarina važila samo za vozila sa ne-nemačkim registarskim tablicama, to bi onda bilo samo oko 700 miliona evra.

Autoklub ADAC je u svojoj proceni došao do još manjeg iznosa: samo 225 miliona evra. Zato Zalman zaključuje: „To bi, izgleda, sve zajedno više koštalo nego što bi se zaradilo“. Pored toga, postoje ozbiljne nedoumice o tome da li je uopšte moguće naplaćivati putarine „samo strancima“. Po mišljenju političara stranke Zelenih Hofrajtera, to se protivi ne samo propisima Evropske unije, već i nemačkim zakonima.

A putevi propadaju...

Stručnjak za saobraćaj na univerzitetu Duisburg-Esen Mchael Šrekenberg slaže se sa svim tim procenama, ali, s obzirom na ogromne razmere oštećenja na nemačkim putevima, kaže da u suštini ne zna da li uopšte postoji alternativa nekakvoj putarini. Naime, najmanje proteklih desetak-dvadesetak godina se „prespavalo“ i sad su potrebne ogromne svote za popravke, pre svega mostova: „Gotovo polovinu mostova u Nemačkoj potrebno je sanirati, 20 odsto od mreže autoputeva i 40 procenata brzih magistralnih puteva“, kaže profesro i zaključuje: „To neće moći da se finansira bez putarine“.

Autori: Dženifer Fracek / Anđelko Šubić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković