1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zaštitni znak NATO-a osmislio Hrvat

Simbol je svima dobro poznat: stilizovan kompas na plavoj pozadini. Tu je i simbol NATO saveza u trodimenzionalnom izdanju koji stoji ispred sedišta u Briselu. Manje je poznato da je njegov autor - Hrvat.

Sedište NATO-a u Briselu

Sedište NATO-a u Briselu

Sećate li se kada je pre nešto više od godinu dana podignuta hrvatska zastava ispred glavnog sedišta NATO-a? Hrvatska zastava zavijorila se samo nekoliko metara od čelične skulpture simbola NATO saveza, čiji je idejni tvorac jedan hrvatski arhitekta. Ivana Prtenjaka je život pre 40-tak godina odveo u upravo u Brisel, a odmah po dolasku pružila mu se prilika za "istorijski" angažman.

"Kada je de Gol 'najurio' NATO iz Pariza tada se Severno-atlantski savez provizorno sklonio u prigradsko briselsko naselje, nadomak aerodroma. Naš je arhitektonski ured dobio narudžbu i tada sam bio vrlo mladi arhitekta. U Briselu sam radio tek godinu dana. I tada je odlučeno da će se od provizornog predloga napraviti reprezentativni logo i skulptura ispred ulaznih objekata NATO-a“, priča Ivan Prtenjak. „Kako je projekt koji se prvobitno radio, bio odbijen, rečeno je, neka pokuša još jednom neki mladi arhitekta i to sam bio ja. Konačna verzija ove čelične konstrukcije ispred NATO-a rađena je po mojim crtežima“, otkriva ovaj arhitekta.

Nato-Skulptur vor dem Hauptquartier in Brüssel

Najpoznatija skulptura na svetu „Zanimljivo je da je skulpturu radio također jedan moj kolega. Moj je arhitektonski ured sa 120 arhitekata bio najveći u Belgiji, a ja sam bio najmlađi arhitekta. Moj kolega skulptor, napravio je u biti danas najpoznatiju skulpturu na svijetu. Što se god dogodi u vezi sa savezom NATO, stalno se prikazuje ta skulptura. To je znak NATO koji je pretvoren u skulpturu nerđajućeg čelika“, opisuje Prtenjak i ukazuje na doajena hrvatskog vajarstva.

„U Hrvatskoj imamo Džamonju i kada sam razgovarao s njim i pokazivao mu ovu skulpturu on je skulpturom bio oduševljen, jer je ona još iz sedamdesetih godina 20. stoljeća“, svedoči idejni tvorac skulpture ispred NATO-a.

Treffen der NATO Außenminister in Brüssel

„Jedini imam originalni crtež te skulpture koju sam postavio i originalan crtež moje fasade, a to je bila neka peta ili šesta varijanta koja je na koncu prihvaćena“, pohvalio se Prtenjak. Hrvatski arhitekta je ukazao i na specifičnu arhitekturu NATO kompleksa, a posebno na zanimljivu fasadu koju su postavile njegove kolege.

Radilo se o „vrlo snažnoj i dramatičnoj fasadi, kao tvrđava NATO koja nas štiti“, kaže Prtenjak i nastavlja:

„A ja sam taj isti volumen pretvorio u jednu ležernost. Da bih na neki način šarmirao žiri, napravio sam elemente sunca koje su fasadi dali ritam. U crtežu sam naglasio velike sjene. Međutim, radi se o sjevernoj fasadi, pa se to nikada neće vidjeti.“.

Ko najviše plati taj i gradi

Poznato je da se gradi novo sedište NATO saveza i prvu nagradu je dobio jedan briselski ured kojeg međutim drže Amerikanci. Radi se o velikom arhitektonskom uredu. Posao je dobio američki konzorcijum Skidmore, Owings & Merrill, sa sedištem u Londonu i belgijski ured Assar.


Ali, s obzirom na to da Amerikanci u Belgiji ne mogu da budu angažovani, ako nemaju svoj belgijskog ili evropsko predstavništvo, oni su se povezali sa jednom domaćom firmom i to upravo sa uredom Ivice Prtenjaka.

„I moj ured se povezao sa Amerikancima, jer se znalo da će posao dobiti Amerikanci, a SAD plaća najviše za izgradnju novog sjedišta NATO-a“, objašnjava Prtenjak. Dakle, odluka se nije donosila na osnovu broja glasova, već na osnovu sume novca, koji određena članica NATO-a plaća za projekat novog sedišta saveza.

Arhitekta Ivan Prtenjak, koji je završio studije u Zagrebu, navodi šta su bili zahtevi za postavljanje skulpture ispred sedište NATO-a. „Prvo se krenulo s projektom koji je morao za ondašnje prilike biti izveden vrlo brzo. Bio je to zapravo prvi veliki europski projekt za građevinska poduzeća. Mi smo to morali napraviti u par mjeseci. Svi sudionici i projekti na kojima se radilo morali su biti zaključani, svi suradnici projekta bili su praćeni šest mjeseci“, pojašnjava Ivan Prtenjak:

„Jedan poznati dizajner, njegova supruga je bila na izletu u Moskvi, i on nakon toga više nije mogao raditi na tom projektu. Kada su mene naknadno ubacili, šef belgijske grupe koji je vodio posao, zbog mene je izgubio mjesto, jer sam kao građanin iz Jugoslavije radio na tom projektu“.

U nastavku: Autor bez autorskih prava