Zašto se Srbi sporo vraćaju u Mostar?

Radenko Marić s porodicom živi u Bileći. On kaže da hteo da se vrati na svoje u Mostar, ali problemi su veliki. Nekoliko puta je podnosio aplikacije za pomoć pri povratku. Bez rezultata.

„Još 1999. godine sam najavljivao razgovor s gradonačelnikom želeći se vratiti. Primio nas je i priča je lijepo tekla, do trenutka kada je došlo do konkretnih pitanja o povratku. Tada su počela razna opravdanja o nemogućnosti za pomoć, problemima... Nakon toga smo išli i kod predsjednika Gradskog vijeća. Ništa od svega toga. Sve je ostalo samo na obećanjima“, tvrdi Marić.

Dok Radenko čeka na povratak, Goran Kosanić se još pre 10 godina vratio u svoj grad. „U ovom gradu u kojem sam rođen i u kojem živim nisu ugroženi samo Srbi. Nisu ugroženi ni samo muslimani ni Hrvati. U ovom gradu su ugroženi Mostarci! Nema mogućnosti za posao, nema mogućnosti za napredovanje... Šta je taj motiv kojim bi se ljudi rukovodili prilikom povratka u grad“, pita se Kosanić.

Iako u tom delu Hercegovine deluje nekoliko organizacija koje u svom radu primat stavljaju na pomoć Srbima u Mostaru i okolini, situacija je loša. „U Gradskom vijeću Mostara ne sjedi niti jedan predstavnik srpskog naroda. Budimo realni i recimo da je razlog za to nejedinstvo srpskog naroda u ovom gradu“ naglašava Kosanić.

„Grad Mostar i Hercegovačko-neretvanski kanton ne pomažu dovoljno ni ljudima koji su se već vratili. A šta će tek biti s onima koji trebaju doći? Zar da očekuju neku pomoć?“, pitaju se povratnici.

Samo pusta obećanjima

Predsednik Federacije BiH Živko Budimir, prilikom nedavne posete gradilištu Srpske pravoslavne crkve u Mostaru, istakao je da će pokušati da reši problem povratnika u Mostar. „ Potrebno je obeštećenje svih onih čiji su domovi srušeni, čija je imovina uništena. Pokušaćemo riješiti probleme Srba u Mostaru, ali jednako tako i da stvorimo uslove svima onima koji se žele vratiti ovde. Pored povratka, ljudima je nužno riješiti i druge egzistencijalne probleme, kao što su radna mjesta", istakao je Budimir.

Iz Unije za održivi povratak u BiH naglašavaju da su rezultati povratka slabi. „Mnogi mediji su već zaboravili proces održivog povratka. Država se obavezala da će od 2011. do 2014. godine završiti proces obnove porušenih objekata. Još 2006. godine 23 političke partije su potpisale dokument da će raditi na rekonstrukciji 40.000 porušenih objekata, a obnovljeno ih je svega 3.450“, kaže predsednica Unije za održivi povratak BiH Mirhunisa Zukić.

Predrag Papić se s porodicom vratio u Bijelo polje kod Mostara. Svestan je, kaže, činjenice da neće moći da živi kao pre rata. Ipak, borba za život ne prestaje.

„Niko nije dobio kuću onakvu kakvu je imao prije rata. Nažalost, to je tako! Ali bolje išta nego ništa. Vremena su teška. Ja sam se vratio na zgarište. No, evo kuću smo popravili, zemlju kultivizovali. To je borba za život, ali lijepo nam je“, govori Predrag

Podaci o broju povratnika su različiti. Predstavnici Srpske pravoslavne crkve ističu da je broj od 23.000 Srba koliko ih je pre rata živelo u Mostaru, trenutno 6.000. Oni najavljuju povratak još oko 4000 zainteresovanih osoba u narednih 12 mjeseci. Gradske vlasti trenutno nemaju tačan podatak o broju povratnika.

Autor: Sanel Kajan
Odgovorni urednik: Ivan Đerković