Zašto mucaju nemački mališani?
4. februar 2012.Neki jednostavno ćute, drugi mucaju, treći neispravno izgovaraju pojedine glasove, a mnogo je i onih koji, iako razumeju pitanje nisu u stanju na njega da odgovore smislenom ili logičnom rečenicom. Takve ili slične simptome poremećaja u govoru u Nemačkoj pokazuje svako treće dete predškolskog uzrasta. Tako barem pokazuju rezultati istraživanja nemačkog zdravstvenog osiguranja Barmer GEK.
Dečaci podložniji poremećajima govora
Izveštaj koji je objavljen ovih dana jasno pokazuje da su simptomi psihosocijalnih oboljenja, kao što su poremećaji govora ali i nedostatak koncentracije u porastu u Nemačkoj. Pri tom su ti problemi izraženiji kod dečaka nego kod devojčica – prema rezultatima istraživanja, kod 38 odsto dečaka se primećuje neki oblik poremećaja u govoru, dok je od istog pogođeno 30 odsto devojčica. Zbog navedenih problema, na terapiji kod logopeda je oko 20 odsto dečaka i 14 odsto devojčica.
Zdravstveno osiguranje Barmer GEK godišnje za terapije logopeda izdvaja oko 70 miliona evra. Mišljenja stručnjaka se razilaze po pitanjima koji su glavni razlozi i da li je reč o oboljenjima, psihosocijalnim poremećajima ili zastoju u razvoju govora.
Stres i prerano izlaganje pritisku
„Činjenica je da razlog tako velikom broju dece sa problemima u govoru ne leži u lošoj medicinskoj brizi. Kao što pokazuje naše istraživanje roditelji za svoju decu koriste terapijske mogućnosti. Isto tako, čak oko 90 odsto roditelja se redovno odaziva na testove na kojima ispitujemo upravo razvoj govora njihove dece. Jedini izuzeci po tom pitanju su gradovi Berlin i Hamburg – gde je postotak roditelja koji dovodi decu na testiranje nešto niži“, kaže predsednik zdravstvenog osiguranja Barmer GEK, Rolf Ulrih Šlenker.
Iako mnogi logopedi i pedijatri korene poremećaja govora kod dece vide u vaspitanju, porodici, činjenici da možda dolaze iz nižih socijalnih slojeva, ili iz porodica sa takozvanom migrantskom pozadinom (u kojima se često govore dva ili tri jezika), jedan od autora spomenutog istraživanja, Friedrih Vilhelm Švarc tvrdi da iz njihovog istraživanja ne proizilaze takva objašnjenja. Prema njegovom mišljenju razlozi problema bi pre mogli da leže u tome da deca danas ranije kreću u prvi razred, da su ranije izložena pritisku i stresu. „U pokrajini Baden Virtemberg deca u školu kreću tek sa sedam godina i ovde gotovo da i nema dece koja mucaju ili neispravno izgovaraju pojedine glasove. U Berlinu gde deca kreću u prvi razred već sa pet i po godina, ti problemi su mnogo češći“, kaže Šlenker.
Moderne bolesti?
Međutim, osim poremećaja u razvoju govora, u Nemačkoj se navodno sve više povećava i broj dece sa sindromom hiperaktivnosti i poremećaja pažnje. Prema nekim podacima, trenutno svaki deseti devetogodišnjak zbog tog sindroma posećuje neurologa ili psihijatra. Takođe je sve veći broj dece koja boluju od kožne bolesti neurodermitisa (koja često ima psihološke uzroke). Kod dece do treće godine starosti, od te bolesti pati čak njih 16 odsto. Među njima, najveći broj živi na istoku Nemačke, zbog čega mnogi smatraju da razlozi leže u zagađenju vazduha, koje je tamo mnogo izraženije nego u ostatku zemlje.
Klimatske promene, veliki stres kojem su izloženi i deca i roditelji, prema mnogim lekarima, psiholozima i socijolozima su glavni uzroci, kako poremećaja u razvoju govora, tako i kožnih oboljenja. Stručnjaci međutim smatraju da pojačana pažnja roditelja, lekara i učitelja u školama može da bude razlog da pojedini manji simptomi budu prebrzo proglašeni simptomima ozbiljnih oboljenja ili poremećaja, iako se zapravo radi o poteškoćama koje su do pre nekoliko godina bile sasvim normalne pojave u pojedinim fazama razvoja dece.
Autorka: Željka Telišman (dpa)
Odg. urednica: Ivana Ivanović