1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Istorija

Vojska revolucije

23. februar 2018.

Pre 100 godina osnovana je Crvena armija, vojska tada mladog Sovjetskog Saveza. Od samog početka, njena istorija je bila usko povezana s nemačkom istorijom – kako u mračnim, tako i u povremeno manje mračnim trenucima.

https://p.dw.com/p/2tDvV
Spomenik Crvenoarmejcu u BrandenburguFoto: picture alliance/dpa/B. Pedersen

Fotograf Kristijan Til odrastao je u blizini gradića Erknera u Brandenburgu, odmah pored kasarne Crvene armije. Do železničke stanice u centru ima četiri kilometra i, kada se ljudima nije išlo peške, vojnici bi ih za par cigareta povezli kamionom. „Uvek su bili fini“, kaže Til. On se tako seća sovjetske okupacije tokom poslednjih godina DDR-a.

- pročitajte još: So na rusko-nemačku ranu

Vojska SSSR-a bila je stacionirana u istočnoj Nemačkoj gotovo pola veka, od 1945, do povlačenja poslednjih trupa u avgustu 1994. Bila je to vojna prethodnica sovjetske imperije, usmerena protiv zapadne, kapitalističke Evrope. I bilo je to ozbiljno vreme, iako je povremeno bilo i opuštenih trenutaka. Na primer, kada bi vojnici vozili tenkove na pranje do obližnjeg jezera. „Kada bi skinuli cipele, umirali smo od smeha“, seća se Til. „Zato što su umesto čarapa imali obojke“.

Ali tako opušteno bilo je tek u poznijim godinama Sovjetskog Saveza – a 1945, nakon što je nacistička Nemačka izgubila Drugi svetski rat, Nemci su u odnosu prema sovjetskim vojnicima osećali pre svega – strah. O Rusima su kolale razne, stravične priče: da deci jezik zakucavaju za sto, da su prljavi, brutalni i neobrijani. „Takve priče bi prestravljivale ljude“, seća se Ilza Ereke koji je tada imala jedanaest godina. Ipak, neki drugi Nemci bili su manje pristrasni, posebno žene. Neke su se upuštale u veze s Rusima. „Pa to su bili naši neprijatelji. Zašto te žene nisu uhapšene kao izdajnice? Ništa tada nisam shvatala“, kaže Ilza Ereke.

Pod crvenom zastavom

Deutschland Sowjetunion Zweiter Weltkrieg die Rote Armee in Berlin Flagge auf Reichstag
Berlin 1945.Foto: picture-alliance/akg

Prvog maja 1945, čim su zauzeli Rajhstag, Sovjeti su istakli zastavu SSSR-a. Taj momenat zabeležio je ruski fotograf Jevgenij Ananjevič Haldej – iako je, što je vrlo moguće, zastava bila na kratko skinuta i ponovo postavljena da bi se cela scena fotografisala. U svakom slučaju, ta slika je ostaje ikona u istoriji fotografije.

Pod crvenom zastavom se u Nemačkoj na samom početku širilo nasilje, naročito prema ženama. Eva Šlip se priseća prvih dana nakon okupacije Berlina, krajem aprila 1945: „Silovanja, streljanja i pljačkanja, uz beskrajnu mržnju prema Nemcima koji su ruskom narodu naneli toliko patnje. Od života su nam napravili pakao.“ Kada je reč o tome koliko žena je zlostavljano tokom prvih meseci okupacije, procene se veoma razlikuju – od nešto manje od 200.000, do dva miliona.

- pročitajte još: Nisu silovali samo vojnici Crvene armije

Od poraza do razvoja

Ali samo osnivanje Crvene armije podseća istovremeno i na ponižavajući poraz koji su Rusi pretrpeli od Nemaca u Prvom svetskom ratu. Nemačka vojska je 1917. godine osvojila velike delove ruske carske imperije koja je tada bila u raspadu. U decembru te godine, predstavnici dveju zemalja sastali su se na mirovnim pregovorima u gradu Brest-Litovsku, 180 kilometara od Varšave. „Istorijske okolnosti dovele su do toga da delegati najrevolucionarnijeg režima u istoriji sveta, moraju da sede za stolom sa diplomatskim predstavnicima najerakcionarnije kaste među svim vladajućim klasama“,napisao je Lav Trocki, čovek koji je nekoliko meseci kasnije i organizovao osnivanje Crvene armije.

Sowjetrepublik Leo Trotzki
Smotra 1918: Lav Trocki, osnivač Crvene armijeFoto: picture-alliance/akg-images

Ta reakcionarna kasta Rusima je diktirala mirovni sporazum koji teško da je mogao biti gori: Sovjetski Savez, koji je tek bio u fazi formiranja, nemačkom carstvu je morao da ustupi velike delove svoje teritorije. Bio je to ponižavajući poraz, koji nije smeo da se ponovi. Zato je Trocki, već u januaru 1918, otpočeo sa izgradnjom sovjetske, Crvene armije. Iskoristio je raspuštenu carsku vojsku iz koje je regrutovao i brojne oficire. Godinama kasnije, bio je prilično zadovoljan svojim radom. „Beznačajan procenat nepismenosti među regrutima stalno se smanjuje“, beleži Trocki 1934.

- pročitajte još: Potisnuto sećanje na Februarsku revoluciju

„Crvena armija iz svojih redova ne otpušta kući nijednog nepismenog vojnika. Unutar i van vojske uočljiv je brz razvoj u svim sportovima. Tokom protekle godine je, samo u Moskvi, 50.000 radnika iz civilnih zanimanja i iz škola nagrađeno kao snajperisti. (…) Vojska je više nego samo vojna organizacija, ona je i škola jedne nacije, zamajac napretka. Mladi veoma napreduju u oblasti padobranstva i letenja. Sovjetski rekordni letovi u stratosferu samo su vrhunac čitavog niza velikih dostignuća“, pisao je Trocki.

Velika čistka

Međutim, iz perspektive Staljina, vojska je bila ta koja ugrožava njegovu ličnu moć. Trockog je već bio eliminisao, prisilivši ga da 1928/29 ode u egzil, ali sumnjivi su bili i mnogi vojnici i oficiri, oni koji su nekada služili caru. Pošto nisu bili preterano privrženi komunističkoj doktrini ili su čak bili neprijateljski nastrojeni prema njoj, oni su za Sovjetsku imperiju istovremeno bili i podrška i opasnost. Zato je Staljin odlučio da sprovede veliku čistku: nakon 1937, s položaja je uklonjeno gotovo 35.000 oficira, a više od polovine njih poslato je u gulage. Mnogi su tamo streljani.

Posle Drugog svetskog rata, sovjetska vojska postala je brojčano najveća vojska na svetu: 170 pešadijskih, 35 oklopnih i 58 artiljerijskih jedinica, oko četiri i po miliona vojnika. Vojska rezervista bila je još veća: gotovo 30 miliona ljudi.

Gedenkgottesdienst (Archivfoto und Text 1994) Gedenkstätte des Sowjetischen Ehrenmals Berlin-Treptow
Povlačenje iz Nemačke: Berlin-Treptov u maju 1994.Foto: picture-alliance/ZB/P. Grimm

Povlačenje iz Nemačke

I arsenal na nemačkom tlu bio je ogroman. Kada je Crvena armija 1994. napustila Istočnu Nemačku, iza sebe je ostavila čitavu mrežu od oko 1.500 kasarni i drugih vojnih objekata. Oko pola miliona vojnika otišlo je kući, a sa njima i oko 4.300 tenkova, oko 100.000 motornih vozila, 3.600 komada teškog naoružanja i 180 raketnih sistema.

- pročitajte još: „Nikako rat sa Rusijom“

Za ponovo ujedinjenu Nemačku to povlačenje koštalo je mnogo novca: ona je učestvovala u transportu vojne opreme sa oko 7,5 milijardi maraka (skoro četiri milijarde evra). Većina te opreme danas je sastavni deo vojske države-naslednice Sovjetskog Saveza – Ruske Federacije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android