1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Virtuelna mašina za rublje

N. Plonka28. oktobar 2008.

Kako u firmi "Mile“ testiraju aparate za domaćinstvo koji još nisu ni napravljeni? Projektori usmeravaju slike na zid na kome se one stapaju u jedinstvenu sliku nekog uređaja, a onda se sve analizira pomoću kompjutera.

https://p.dw.com/p/Fins
Prvo kompjuterska simulacija: Izložba kuhinja MileFoto: DW-TV

Lebdim nad blistavim kuhinjskim podom. Zdesna, slavina automatski izlazi iz lavaboa. Klizim dalje, pored braon lakiranog ormara u koji je ugrađen šporet. Odjednom, šporet se pretvara u mikrotalasnu pećnicu. Drugo krilo ormara nestaje, otkrivajući pogledima mašinu za pranje posuđa. Posmatram presijavanje vode koja zapljuskuje čelično kućište.

Kao da je pravo

Savršeno... kao da je pravo. A nije. Najnovija "Mile" kuhinja još je na stupnju virtuelne simulacije. "Za izradu prave makete potrebno je šest nedelja. Onda je gledamo jedno pet minuta, pa kažemo: "Hm... to nije to, pa je prerađujemo daljih šest nedelja. U računaru, međutim, sve vidimo istovremeno, i sve možemo interaktivno da menjamo".

Andreas Enslin, šef dizajnera firme "Mile" pripoveda nam o tome kako testira kućne aparate koji još ne postoje. To se radi u zamračenoj prostoriji u kojoj se nalazi zid od zatamnjenog stakla veličine 15 kvadratnih metara. Osam projektora usmerava slike na taj zid, na kome se one stapaju u jedinstvenu sliku nekog uređaja, recimo - usisivača. Kamere registruju svaki pokret korisnika i prenose informacije računarima koji stalno menjaju perspektivu slike. Korisnik ima specijalne naočari kroz koje usisivač vidi trodimenzionalno.

Vide se i senke

Zahvaljujući tim naočarima, čovek može da vidi čak i odsjaje i senke materijala. Andreas Enslin: "Eto, samo kada je reč o bojama usisivača. U procesu, u trenutku posmatranja, možete da menjate parametre kako vam drago, znači možete odmah da vidite da li ta i ta boje ovom usisivaču lepo stoji. Nema lakiranja, sušenja, guljenja - sve vidite odmah!"

Zahvaljujući trodimenzionalnoj simulaciji, može se videti i unutrašnjost aparata - pomoću jednostavnih komandi, mogu da se uklanjaju maske i skidaju poklopci, tako da se lepo vidi šta je unutra. Tako tehničari, na primer, mogu da vide da li će prilikom rasklapanja uređaja lako moći da pristupe svim šrafovima. Ne treba više čekati da se napravi prototip da bi se videlo da li če neki deo stati u mašinu ili neće.

Simulator je koštao milion i 600 hiljada evra. Nema ga još niko na svetu. Sledeći korak firme "Mile" je simulator u kome će aparat moći i da se dodirne, podigne, obrne i slično.