1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Viljnus - kulturna prestonica Evrope

Katrin Erdman24. decembar 2008.

U Viljnusu će se sledeće godine održati više od 120 kulturnih i umetničkih projekata i sveukupno više od 900 događanja. Glavni grad Litvanije će 2009. godine zajedno sa Lincom biti evropska kulturna prestonica

https://p.dw.com/p/GMNz
Skulptura na ulazu u Viljnus koja simbolički predstavlja kulturnu prestonicu Evrope 2009.Foto: picture-alliance/dpa

U Viljnusu očekuju oko 3.000 posetilaca. No, projekti su već u toku. 25 kilometara severno od Viljnusa izranja ružičasta građevina. U njoj se nalazi 40 žena. Reč je o litvanskim učiteljicama koje se raduju uzbudljivom školskom izletu. Sada moraju da se presvuku u debele plave jakne i da vežu crvenu maramu oko vrata. Nijedna od žena nije znala da put odavde vodi pravo u bunker. Iz starog radija čuje se ruska muzika. Među ženama još uvek vlada radosno uzbuđenje. Nekoliko minuta kasnije sve se menja.

Povratak u diktaturu

Vilnius Panorama mit St. Ann‘s, Michael‘s and John‘s Church Glockentürme
Viljnus ima 553.000 stanovnika. Sedište je litvanske katoličke biskupije i univerzitetski grad od 1579. godine. Nalazi se na ušću reke Vilje u Neris i 40 km od granice sa BelorusijomFoto: TDoVMG / Zenonas Nekrošius

Žene su prisiljene da stoje mirno i da uz zvuke Sovjetske himne gledaju pravo ispred sebe. Tri glumca odevena u KGB oficirske uniforme KGB gledaju mrko. U sledeća dva sata žene će se vratiti u 1984. godinu kada je Litvanija bila deo Sovjetskog saveza. U dva reda žene marširaju silazeći u bunker od 2.500 kvadratnih metara. Miriše na buđ. Ledena hladnoća probija kroz debele jakne. Nastavnica nemačkog Odeta ne sluti ništa dobro: “Osećaju se patnja, bol i loše raspoloženje”, kaže.

„Posetioci gube svoju ličnost“

U bunkeru žene su prisiljene da stalno iznova trče kroz tamne hodnike, uz stepenice, niz stepenice. Na ideju sa mračnom dvosatnom turom došla je Ruta Vanagaite, vrlo aktivna menadžerka kulture. „Posetioci dobijaju druge stvari za oblačenje, gube svoju ličnost i od ovog trenutka moraju da slušaju naredbe komiteta. Ne smeju da se smeju, ne smeju da misle svojom glavom, jer sada za njih misli KGB. One vrlo brzo shvataju da im ništa drugo i ne preostaje nego da slušaju”.

“Sloboda dobija sasvim drugačije značenje”

Žene su zatvorene u bunkeru. Prvobitno je ovaj bunker bio predviđen da se koristi kao televizijska stanica za slučaj atomskog napada. Energična Ruta Vanagaite kaže: Pre svega za mlade ljude, sloboda dobija jedno sasvim drugačije značenje, i oni posle predstave bolje razumeju svoje roditelje Razumeju takođe i zašto se njihovi roditelji nisu suprostavili režimu: jer, žene u bunkeru stoje okrenute prema zidu, ruke su im ukrštene na leđima. Bunker je osvetljen samo stonom lampom, oseća se smrad vlage. Pukovnik izvodi jednu ženu i osvetljava joj lice. Ona mora da potpiše jedan papir iako ne zna šta na njemu piše. Sprovodi se samovolja Sovjeta. Sve je tiho, niko se ne smeje niti se podsmeva.

Bunker koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Vilnius Kathedralenplatz
Trg sa katedralom u ViljnusuFoto: TDoVMG / Virgilijus Usinavičius

U susednoj prostoriji nalazi se zubarska stolica, Ruski pukovnik daje na znanje da će onaj ko ne bude slušao ostati bez jednog zuba u glavi.

Žene ponovo moraju da trče kroz bunker sa gas maskama na glavi, potpuno besmisleno noseći neke metalne delove. U trenutku se čini da se približava sloboda. Žene žestoko navaljuju na velika gvozdena vrata. Ali…. U pitanju je varka, vrata ne mogu da se otvore... Tek posle dva i po sata žene postaju slobodne i bivaju nagrađene čašom drečavozelenog, penušavog sovjetskog bućkuriša i jednim suvim keksom. Na lica se vraćaju osmesi. Mišljenja o smislu i cilju sovjetskog bunkera su različita: „Za ljude moje generacije je veoma teško da se sećaju svega. Možda je to za mlade interesantno i novo“, „ Za mene to nije novo ali možda je interesantno za strance da upoznaju to vreme”...

Mladi Viljnus – to su (i) Romi

Iz prošlih vremena u neumoljivu stvarnost, Viljnus će posetioce vratiti jednim drugim projektom. Pregršt romske dece stoje u grupi. Odeća im je prljava, mršavi su, deluju siromašno. Desetogodišnjaci uče da pevaju u mikrofon; uskoro će to morati da rade na mnogo većoj pozornici. Ova deca pripadaju kulturnom projektu „Ternovilna“, što u prevodu znači mladi Viljnus. Autor projekta je samosvesni umetnik, koji očito, poznaje aktuelne trendove, do glave ošišani organizator koncerta Augustinas Bajnarvicikus, koji puši bez prestanka i vrlo retko skida svoje sunčane naočare iz osamdesetih. Opušteno sedi u jednom baru u starom delu Viljnusa.

Skrenuti pažnju na uslove u kojima žive Romi

Uzupis das Künstlerviertel in Vilnius Litauen
Umetnička četvrt Uzupis predstavlja ponos Viljusa i neku vrstu minijaturne "države u državi". Tu žive i stvaraju brojni likovni umetnici i književniciFoto: DW/Victoria von Gottberg

„Izgradićemo jednu binu, pozvati Rome iz okoline i nešto ćemo napraviti. Igraćemo, pevaćemo, plesaćemo, pričaćemo priče”, kaže ovaj 37 - mo godišnjak, koji je živeo u Švajcarskoj pokušava sa Romima i profesionalnim muzičarima da napravi koncert. Sa romske strane tu je Fal Bango, koji je snimio CD sa svojom sasvim novom i drugačijom romskom muzikom. Romsko naselje nalazi se sedam kilometara od starog dela Viljunusa u napuštenoj industrijskoj četvrti. “Ideja da se organizuje ovakav festival potekla je od loših političkih i socijalnih uslova u kojima u Litvaniji žive manjine. Vlasti ih pritiskaju i potiskuju, a to se nama nikako ne dopada. Upravo zato smo izabrali ovo mesto”.

Svi žive na jednoj adresi!

Reč je o dva tabora, gornjem i donjem. Ovde su Romi različitog porekla, iz Rusije, Ukrajine a gore su Romi iz Litvanije”. Svejedno da li se radi o Romima iz gornjeg ili donjeg tabora….. oko 500 ljudi živi u kartonskim udžericama, samo poneki imaju struju, vode nema. Jedina kuća od čvrstog materijala je komunalni centar. Direktorka je Svetlana Novopolskaja, takoder Romkinja: “Situacija je veoma loša, jer 500 ljudi ne zna kakva ih budućnost čeka. Zapravo svi oni žive na jednoj jedinoj adresi, u Darijus Gereno ulici 185/1. Sve ostale potleušice su ilegalno podignute i niko ne zna kako da promeni ovo stanje“:

Vilnius Gedimino Strasse
Ulica Gedimino, jedna od najpoznatijih i najomiljenijih u ViljnusuFoto: TDoVMG / Oreivystės centras

Kako se boriti protiv etničkog klišea

Grad se u svakom slučaju ne trudi da nešto promeni, kaže 50 godišnja Svetlana Novopolskaja i njeno inače prijatno lice postaje vrlo ozbiljno. Pre dve godine je gradonačelnik Viljnusa u sred zime naredio da se sruši ovo naselej. Romi su se usprotivili i sud im je dao za pravo. Oni ovde žive potpuno izolovano od ostalih građana Viljnusa. Mnogi Litvanci u Romima vide samo kradljivce, dilere droge i zločince. Svetlana Novopolskaja se nada da bi ovu situaciju mogla da promeni upravo činjenica da ce Viljnus sledeće godine postati kulturni centar Evrope.

Na predrasude - muzikom

”Romi se nadaju da će stvari koje oni umeju dobro da rade, da igraju i pevaju, biti priznate od većine ljudi i da će im to pomoći da budu priznati više nego što je to do sada bio slučaj”. Tome se nada i romski pevač pevač Bango:Verujem da bi muzika mogla da poništi predrasude o Romima, to pokazuje i moj CD Bango Kolektiv koji je vrlo dobro primljen”. Bango se smeje prijateljskim osmehom, bez obzira na činjenicu da se njegovo siromaštvo može videti golim okom. Pantalone i košulja koju nosi su prljavi. Nedostaju mu zubi. Ali da li je to važno ako je muzika dobra? To će odlučiti gledaoci sledeće godine na Ternovila festivalu u romskom naselju.

I akrobatika povezuje kulture

Uzupis das Künstlerviertel in Vilnius Litauen
Detalj izi jednog od restorana u glavnom gradu LitvanijeFoto: DW/Victoria von Gottberg

Uspehu ovog festivala želi da doprinese i 21 godišnji David iz Liverpula. Trenutno sedi u festivalskom Centru i razgovara. “Za mene je zaista uzbudljivo da dođem na nova mesta mesta i vidim kako ljudi žive i kako sarađuju različite kulture”. David je došao sa svojim prijateljem Džonom u Viljnus. U svoj domovini dvojica prijatelja su glumci: “Mi se bavimo i akrobatikom.To je veoma dobro za rad sa decom i zato na festivalu Ternovila učestvujemo na akrobatskim vorkšopovima“.

Pozvan ceo svet

Kako bi pokazao svoj kosmopolitizam, Viljnus je pozvao mlade sa svih strana sveta. U prostoriji u blizini Emilija sa dve prijateljice lepi stikere sa brošurama Viljnusa. Tri 15 godišnje Litvanke žele nešto da učine za svoj grad. “Imamo i dopisnice koje možemo da pošaljemo prijateljima i pozovemo ih da dođu na festival. Nekoliko sam već poslala mada se ne nadam da će moji prijatelji moći da dođu.” Neće doći zato što učenici nemaju mnogo novca, kaže Emilija razočarano. Ipak, Viljnus se nada da će ga u toku sledeće godine posetiti 3 miliona posetilaca. Grad ima budžet od od 23 milona evra. Trećinu od onoga što poseduje drugi kulturni centar Evrope - Linc.