1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Veliki praznik u Letoniji

21. jun 2009.

Zajedno sa ostalim evropskim narodima, Letonci će proslaviti letnju dugodnevicu. Ali za razliku od drugih, u Letoniji je noć svakog 23. juna jedan od najvećih praznika - koji slavi čitava nacija.

https://p.dw.com/p/IVYE
Riga, glavni grad LetonijeFoto: picture-alliance / Bildagentur Huber

Uprkos kiši, na desetine ljudi došlo je u jedan od centralnih parkova Rige. Oni žele da nauče tradicionalne pesme, plesove i druge rituale koji prate proslavu Letnje dugodnevice. Taj praznik, u Letoniji poznat kao Ligo ili Jani, za većinu Letonaca jedna je od najvažnijih proslava u toku godine.

Jedna od najaktivnijih učesnica kaže da joj se sviđa atmosfera, ljudi i pozitivna energija koju je osetila dok je učila o tradiciji svog naroda. Ona dodaje da će sigurno pokušati da iskoristi ono što je naučila kada proslava konačno počne - 23. juna uveče.

Ilga Rezenis i njena poznata muzička folk grupa veoma su aktivni. Već sedam godina se trude da rašire znanje o pravom smislu Letnje dugodnevice. „Letonci nemaju rudnike zlata ili srebra. Zato nam je kultura najvažnija stvar. Imamo više od hiljadu različitih pesama spremljenih specijalno za tu jednu noć. To je naše blago. Bilo bi glupo ako bi sve to zaboravili i samo se okrenuli drugim stvarima.“

Praznik nije bio zvanično priznat u SSSR-u

Proteklih godina je svest o značaju Letnje dugodnevice značajno porasla. Sve više ljudi shvata da je ovaj praznik mnogo više od celonoćnog proždiranja sira i ispijanja piva uz vatru. Profesorka Janina Kursite smatra da su mnogi Letonci zaboravili istinsko značenje Proslave zbog godina provedenih u Sovjetskom savezu, gde ovakvi praznici nisu bili zvanično priznati.

„Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina Dugodnevica je, u očima mladih, postala samo trenutak za opijanje i zabave – bez nekog posebnog cilja. Nove generacije nisu shvatale šta zaista povezuje ljude u ovoj specijalnoj noći.“

Ipak, Sovjetske vlasti su pedesetih godina podržavale proslavu Letnje dugodnevice. Pisane su i posebne patriotske pesme o uzdizanju svetle komunističke budućnosti ili ratu u Vijetnamu. Iako su kasnije zvanične proslave bile zabranjene, ljudi su nastavljali da slave privatno, objašnjava antropolog Avita Putnina.

"Sedamdesetih je proslava Dugodnevice bila zabranjena, ali su ljudi ipak slavili. U stvari, to je verovatno jedini praznik koji je proslavljan javno iako je bio zabranjen. Čak i oni koji su, tokom vlasti Sovjeta, izbegli u Letoniju počeli su da slave. Nije stvar samo u učenju običaja - bitno je biti u centru zbivanja. To je ono što Letonci jesu."

Zaista, letnja dugodnevica je postala ujedinjujući faktor letonskog društva. Ove godine se predavanja o tradiciji Praznika održavaju i na ruskom jeziku jer ima mnogo Letonaca koji govore ruski, a žele da učestvuju.

Autori: Artjoms Konohovs / Nemanja Rujević

Odgovorna urednica: Sanja Blagojević