1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Velika igra

A. Andreev11. avgust 2007.

U intervjuu TV stanici Al džazira Gadafijev sin Saif al Islam priznao je da su libijska deca bila zaražena virusom side pre nego što su stigle bugarske medicinske sestre i palestinski lekar i da su priznanja iznudjena.

https://p.dw.com/p/BTD6
Gadafi sa francuskim predsednikom SarkozijemFoto: AP

Prvobitno, Gadafi je hteo da skrene pažnju sa neprijatne teme kakva je sida u arapskom svetu i za zarazu okrivi mrske spoljne neprijatelje kao što su CIA ili izraelska tajna služba Mosad.

Medjutim, onda je shvatio da iz cele priče može više da se dobije – na primer da je Bugarska sprema da oprosti libijski dug od sto miliona dolora ukoliko sestre budu oslobodjene. Možda i da finansira rekonstrukciju bolnice u Bengaziju i program borbe protiv side.Kako se bližio prijem Bugarske u EU, Gadafi je sve više uvidjao da bi mogao da ubije dve muve jednim udarcem – naime, u pregovore koje je vodila samo Bugarska uključio se i Brisel.

Gadafijeva razmišljanja mogla su imati sledeći tok: prvo, kada je reč o oslobadjanju njenih gradjana Evropsku uniju lako je uceniti.Drugo, rešenje problema bilo bi moguće u paketu – oslobadjanje medicinskih sestara za novac i poboljšanje odnosa sa Evropskom unijom pomoglo bi mu da spase obraz na unutrašnjem planu.I treće – iz svega bi se mogle izvući i neke bilateralne koristi za Libiju.Na primer, oslobadjanje odgovornih za atentat na PanAmov avion koji je pao kod Lokerbija iz britanskih zatvora i poslovi sa Britiš petroleumom, što je nagovestio tadašnji premijer Toni Bler koji je takodje bio posrednik.Ili sporazumi o kupovini oružja i izgradnji nuklearnih elektrana sa Francuskom što je na kraju i dogovoreno sa predsednikom Sarkozijem.

Evropljani su se bili upustili u nemoralnu igru.Naročito nakon priznanja Gadafijevog sina dogovor EU i Libije deluje vrlo bljutavo.Naime, osmogodišnja pravosudna farsa bila je zapravo najobičnije uzimanje talaca na čijem je kraju – uprkos svim uveravanjima u suprotno – ipak plaćena otkupnina i učinjen niz drugih ustupaka.Da se i ne pominje da je neuračunljiv diktator kakav je Muamer el Gadafi učinjen prihvatljivim i da je dobio visoku tehnologiju.

Ipak, ostaju i dve poludobre poruke – ljudi u Bugarskoj mogli su ubedljivo da se uvere u prednosti članstva u Evropskoj uniji, a Unija je, uprkos svemu, ostala verna jednom od svojih osnovnih principa – zaštiti života i ljudskih prava njenih gradjana.