Uvežbavanje uloge majke
1. mart 2009.Mihel plače. On doduše nije prava beba, nego lutka - ali, šta može pravo odojče, to može i on: da jeca, vrišti, da napuni pelene , da pije i štošta drugo…Dečko-lutka obučen u crvenog zeku leži u korpi za nošenje i niko ne može da ga smiri. Čak ni flašica koju mu 17-togodišnja Julija strpljivo nudi. Šta mu je ? Julija objašnja:
„Jednostavno je nezadovoljan. Moram da pričekam, a onda opet da pokušam. Onda ćemo videti. Nahranim ga, a on onda počne da plače, iako mu ništa loše nisam uradila. Tad se samo mora pričekati – pa opet probati…“
Julija još pati zbog poslednje neprospavane noći. Dva dana je majka, a mali Mihel stalno nešto hoće: flašicu sa mlekom ili čiste pelene. Traži da ga nose i da ga ljuljaju. Julija se žali:
„Za mene je to stvarno opterećenje“.
Nije beba, ali sve hoće
Mihel doduše nije prava beba, ali kompjuterski čip koji je u njemu ugrađen tačno imitira život bebe. Za „majku“ je to naporno.
Julija učestvuje u projektu čiji je cilj da se devojke konkretno upoznaju sa temom trudnoća. Šest učenica gimnazije Ladnrat Lukas u Leverkuzenu nedelju dana se staraju o kompjuterskim bebama. Ugrađeni čip zapisuje koliko se „majka“ bavi svojim „detetom“. Savetovalište Pro Familija pokrenulo je ovaj projekat. Pia Hek iz Pro Familije kaže:
„Reč je o slobodnom odlučivanju. Mi ne želimo nikoga da zaplašimo, niti da probudimo grižu savesti. Želimo da ojačamo samopouzdanje. Znači, nije reč o stvaranju straha od seksualnosti“.
Na kraju projekta nekim devojčicama teško pada da se odvoje od lutke. Julija je pak konstatovala da joj beba u ovom trenutku zaista nije potrebna. A kurs je svakako postigao cilj - pokazao je koliko je naporno brinuti o bebi.