1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Umesto SAD, Kina zavodi red?

16. februar 2017.

Opasnost po globalnu bezbednosti stiže pre svega iz Azije, procenjuje Bastijan Gigerih iz londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije. Ako SAD tamo ne budu aktivne kao do sada, vakuum bi mogla da popuni Kina.

https://p.dw.com/p/2Xbzq
Kineski nosač aviona Liaoning sa pratećom flotom u Južnom kineskom moruFoto: Reuters

DW: Gospodine Gigerih, većina ljudi će, kada je reč o poslednjem godišnjem izveštaju Vašeg instituta, verovatno steći utisak da je svet u poslednjih godinu dana postao nesigurniji? Da li je tako?

Batijan Gigerih: Bezbednost je, naravno, uvek veoma relativan osećaj. Ali ono čega bismo mogli da se držimo jeste sledeće: izdaci za odbranu su širom sveta smanjeni, dok su u Aziji u poslednjih pet godina izrazito povećani. To je prilično zabrinjavajuće, ako se sagleda u svetlu teritorijalnih sporova i drugih bezbednosnih rizika. Drugo što veoma zabrinjava jeste širenje visokih vojnih tehnologija. U ovom slučaju je pre svih Kina ta koja je napravila velike korake i pokazala se spremnom da te tehnologije i izvozi. Zbog toga je danas veliki broj zemalja na takav način vojno sposobno, što je do sada bila privilegija zapadnih zemalja.

Menja li situaciju faktor Donald Tramp?

Još je prerano da bi se o tome govori. Brige koje su vladale u prelaznoj fazi nisu se nijednom potvrdile. Tramp je na raketne probe u Severnoj Koreji reagovao prilično mirno. On je formulisao politiku kao da je u pitanju njegov prethodnik Obama: akcenat je stavio na savezničke veze sa Japanom i Južnom Korejom i delovanje u okviru mandata Ujedinjenih nacija. To je možda neke iznenadilo, ali to je jedan od elemenata kontinuiteta.

Großbritannien Bastian Giegerich International Institute for Strategic Studies
Bastijan Gigerih: Po pitanju Severne Koreje Tramp je reagovao mirnoFoto: James Clements

Tramp je stavio NATO pod znak pitanja, iako je to kasnije relativizovao. Međutim, baltičke zemlje su zabrinute da bi NATO u nuždi mogao da ih u konfliktu sa Rusijom žrtvuje, čime bi zapravo kolektivna odbrana izgubila značaj. Kako na to gledate?

Uočavamo da je Trampov tabor donekle poljuljan, jer je ranije formulacije delom ponovo povukao. Opasnost za baltičke zemlje je, naravno, veoma realna. Ako sagledate vojne sposobnosti u regionu, jasno je da bi Rusija, kada bi to htela, mogla da regionalno, na određeno vreme, uspostavi konvencionalnu kontrolu. Ali to ne znači da se pod znak pitanja stavlja sposobnost zastrašivanja koju ima NATO. Sposobnost da se deluje preventivno uvek je kombinacija volje da se kapaciteti koriste i demonstracije odnosno pokazivanja da ti kapaciteti postoje. Mislim da su baltičke zemlje zabrinute zbog toga što se pod znak pitanja stavlja političko jedinstvo. Ali mi smo u poslednje vreme videli da je Alijansa u situaciji da reaguje jedinstveno. Prisustvo na prvim linijama, što smo videli poslednjih nedelja, dobar je primer za to – i to u saradnji sa Sjedinjenim Državama koje su učestvovale i u finansiranju.

U slučaju da Tramp bude strateški sarađivao sa ruskim predsednikom Putinom, da li bi, na primer sirijski konflikt mogao brzo da bude rešen, nezavisno od pitanja da li je to i istinsko rešenje za region?

Ako razmatramo to kakve sporazume bi njih dvojica mogli da isposluju, onda bi mogli da zaključimo da bi uskoro mogla da bude formirana koalicija protiv „Islamske države“, a na to bi mogli da se nadograde i drugi elementi. Ali tom na putu stoje značajne prepreke. Iz američkog ugla, tu su „radne veze“ koje Moskva neguje sa Iranom i Hezbolahom, što je faktor smetnje koji ne bi trebalo potceniti. Tramp i Putin generalno o Iranu imaju oprečne stavove. Meni se ne čini da bi moglo uskoro moglo da dođe do dogovora.

Da li je aparat „Islamske države“ u defanzivi ili njeno vreme tek dolazi?

Gledano iz vojnog ugla, u ovom trenutku vidimo da je (Islamska država) u povlačenju. Ali to, iz mog ugla, znači i da IS počinje da se menja i da će se još direktnije usmeriti na međunarodne terorističke napade. A to bi svakako moglo da se okonča velikom pretnjom za Evropu.

Kako će se razvijati Kina ako se SAD povuku sa pozicije sile koja zavodi red?

Kina je poslednjih godina mnogo investirala u naoružanje, njen budžet za odbranu enormno je povećan. Ono što sada vidimo jeste to da Kina svoje vojne sposobnosti povezuje sa svojom spoljnom politikom a ona je agresivnija nego ranije. Na taj način u regionalnom bezbednosnom poretku u azijskom Pacifiku postoji određena doza faktor nesigurnosti. Pitanje je takođe i kako će se Amerikanci pozicionirati, da li će uzeti manje aktivnu ulogu koju bi, u vakuumu koji nastane, mogla da popuni Kina.

Dr Bastijan Gigerih bio je u timu koji je pripremio ovogodišnji izveštaj radio na godišnjem „Military Balance and Strategic Survey“ međunarodnog Instituta za strateške studije iz Londona.