1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Turska priprema novu provokaciju“

22. mart 2017.

Komentatori nemačke štampe mozgaju o odluci turske vladajuće stranke AKP da odustane od održavanja predreferendumskih mitinga u Nemačkoj. Svi se pitaju: šta li se krije iza te odluke?

https://p.dw.com/p/2ZiwW
Deutschland türkischer Außenminister Mevlüt Cavusoglu in Hamburg
Foto: picture-alliance/dpa/A. Heimken

Generalni sekretar Unije evropsko-turskih demokrata (UETD) Bulent Bilgi izjavio je da pre referenduma u Turskoj neće biti daljih mitinga pripadnika vladajuće stranke AKP u Nemačkoj. On je dodao da bi to trebalo shvatiti kao gest dobre volje i da u aktuelnoj situaciji doprinese deeskalaciji. Na pitanje novinara agencije dpa da li se to odnosi i na turskog predsednika Erdogana, on je rekao: „Mi ne možemo da određujemo šta radi gospodin Erdogan“.

Ovo će Erdogan na unutrašnjepolitičkom planu „iskoristiti kao još jedan dokaz da je Nemačka zla“, piše list Noje Rur/ Noje Rajn cajtung (Esen), i dodaje da će to biti po načelu: „Eto, prisiljeni smo na to da bismo zaštitili naše sirote sunarodnike u Nemačkoj. Ali, za unutrašnji život zajednice turskog porekla i njen odnos prema većinskom društvu, ova mera je dobra. Ogorčenje zbog teških verbalnih ispada Ankare jeste razumljivo; ali, debata koja se tim povodom razvila ne pogađa pravi problem. Stalno se moramo podsećati: jedna zemlja NATO, jedan blizak privredni partner, kandidat za pristup EU, vodi nemilosrdan rat protiv sopstvenog kurdskog stanovništva i hapsi pripadnike opozicije i novinare.“

Komentator Algemajne cajtunga (Majnc) smatra da „Upravo zato što Ankara preti poništavanjem pakta o izbeglicama, važi: EU nikada ne sme da postane ucenjiva. I Erdogan mora da razume šta to znači kada se investitori povlače zbog političkih i socijalnih nemira u Turskoj i zemlja zato klizi u ekonomske turbulencije. On je, doduše, učinio neke stvari i povredio osnovna prava na način koji pokazuje da više nijedna mogućnost ne može da se isključi. Vrata nikada ne treba definitivno zatvoriti. Ali, kada je reč o Erdoganu, nažalost važi zakon Bregzita i Trampa: skoro sve je moguće.“

Badiše cajtung (Frajburg) primećuje „da ovo nije najavila sama AKP, već Unija evropsko-turskih demokrata (UETD). Ali, pošto ova važi kao lobistička organizacija AKP, može se poći od toga da ona dela u saglasju sa najvišim mestom. Tako turska vlada može da uvede deeskalaciju, a da pri tome ne izgubi obraz. A Ankari je hitno potrebna deeskalacija, Jer, koliko god Erdogan pred svojim biračima izigravao jakog čoveka, on ostaje upućen na Evropu i pre svega Nemačku. Nemačka je najvažniji trgovinski partner Turske. Ako se investitori povuku, privreda će ponovo krenuti nizbrdo. U tom slučaju Erdoganovi sledbenici neće više da mu uzimaju kao zaslugu to što je mnogim slabije privilegovanim Turcima omogućio da dostignu zadovoljavajući životni standard.“

„Ostavimo po strani spekulacije o namerama i pozadini“ preporučuje komentator Švebiše cajtunga (Ravensburg). Predsednik Redžep Tajip Erdogan je svojim ispadima protiv svih koji mu ne odgovaraju odveo Tursku u izolaciju. Velike priče o navodnoj moći njegove zemlje možda imaju efekta među nekim njegovim sunarodnicima, ali na međunarodnom planu ispada jednostavno smešan. On neće moći da tek tako popravi poremećene odnose sa Evropom, a i inače je ostao prilično usamljen. To što je vladajuća stranka AKP otkazala predreferendumske mitinge, znak je da turska strana već priprema novu provokaciju: raskid sa Evropskom unijom. Zato bi zemlje EU već i iz samopoštovanja trebalo da reaguju. Ako ukinu isplatu takozvane pretpristupne pomoći u visini od nekoliko milijardi evra, to bi bio znak koji bi shvatili i u Ankari“.

Merkiše odersajtung (Frankfur na Odri) piše da „Tamo mora da su shvatiili da dalje huškanje protiv nemače kancelarke i njene vlade  ne ostavlja nikakve drugem ogućnosti nego zabranu nastupa i izbacivanje iz zemlje. Ono što Erdogan radi u Turskoj, možda ne može da se spreči, ali ovde – može. A to mu je nemačka vlada proteklih dana očigledno jasno stavila do znanja bez pretnji, ali sa jasnom porukom o tome šta se sme a šta se ne sme. Videćemo koliko dugo će to delovati.“