1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Traži se kvalitet, a ne samo kvantiet

dw21. oktobar 2007.

UN procenjuju da širom sveta 5,5 miliona dece pati od akutne neuhranjenosti. Najugroženija su deca u Africi – u Eritreji, Burundiju u demokratskoj republici Kongo. Odkad se ova vest nije promenila! Decenijama.

https://p.dw.com/p/BszE
Deca u Africi su i dalje najugroženijaFoto: dpa

U nameri da se problem neuhranejnosti u africi efikasnije i brže reši potrebno je mnogo toga promeniti - inače će situacija možda biti još gora. Lekari bez granica traže da se poboljša hrana koja se daje kao pomoć humanitarnih organizacija. Dakle traži se kvalitet a ne samo kvanititet.

Visoko kaloričan keks za neuhranjenu decu

Mleko, kikiriki, šećer, so i sojino ulje – od toga se sastoji pasta kojom Lekari bez granica žele da nadomeste tradicionalne mešavine hrane za pomoć gladnima. Takozvana - ready to use food, specijalna gotova hrana u obliku kaše ili keksa ima za cilj da kod dece spreči akutnu neuhranjenost. „Tradicionalna pomoć u hrani, naročito obogaćeno brašno koje se odavno koristi kao pomoć gladnima, nije dovoljno dobra za decu.“

Suzan Šepard je medicinska kordinatorka jednog programa za pomoć u hrani u Maradiju u državi Niger. Oko 95 odsto dece o kojima se ona brine, mladja su od tri godine. „Ta deca imaju specijalne potrebe u ishrani koje se najbolje zadovoljavaju mlekom. Prednost specijalne gotove hrane je u tome što se ova pasta uglavnom sastoji od mleka u prahu, što je veoma dugotrajna i što može da se jednostavno raspodeli majkama koje istu posle mogu da daju deci.“

Lekari bez granica zahtevaju bolju hranu

U pilot projektu u Maradiju Lekari bez granica ovu hranu daju deci starosti od šest meseci do tri godine. Radi se o terapeutskoj gotovoj hrani koja ovu decu treba da zaštiti od aktune neuhranjenosti. U smernicima većine humanitarnih organizacija ova specijalna hrana je do sada bila predvidjena samo za decu koja su već krajnje neuhranjena. Lekari bez granica zahtevaju da se ovo ograničenje ukloni i da se ova hrana terapeutski može davati i deci koja su blago neuhranjena.

Za Svetsku organizaciju za hranu pri UN ovaj zahtev je preuranjen. Ralf Zidhof kaže:„S obzirom na saradnju pre svega sa Svetskom zdravstvenom organizacijom, polazim od toga da ova ready to use food, u obliku u kakvom postoji, jednostavno nije podobna. Moraće dalje da se razvija. Za decu koja samo donekle pate od neuhranjenosti, radimo sa jednom mešavinom kukuruza i soje, koja je veoma hranjiva i koja je pre svega dostupna u veliki količinama i naravno nije skupa.“

20 miliona neuhranjene dece

Kilogram gotove hrane trenutno košta tri evra. I samo za 20 miliona dece koja se po statistici SZO već tretiraju kao teško neuhranjena, bilo bi potrebno 750 miliona evra.

„Ovaj specijalni keks, ako računate u tonoma, skoro je deset puta skuplji od normalne pomoći u hrani. Ako kažete, zato je i hranjiviji - ipak je potrebno dvostruko više novca kako bi se deca hranila ovim keksom. Umesto da stotini dece date takodje vrednu mešavinu kukuruza i soje , za iste pare možete keksom da nahranite samo 50oro dece. A onih drugih 50 ostaje bez ičega.

Suzan Šepard se tome protivi.” Terapija sa ready to use food-om traje mnogo kraće. Zbog toga ne treba voditi računa samo o troškovima već i o tome koliko su sredstva efektivna.”

Humanitarne organizacije se slažu u tome da u oblasti ready to use food, treba intenzivno istraživati, kako bi jednoga dana mogla jeftino i masovno da se proizvodi. Ovaj cilje nije lako ostvariti jer cena, naročito glavnog sastojka, mleka u prahu ekstremno raste. Način da se smanje troškovi proizvodnje je da se ova specijalna vrsta hrane proizvodi na licu mesta. Kao što se to već radi u Plampinat fabrici u glavnom gradu Nigera, Nijameju.

Ova fabrika proizvodi mesečno 40 tona gotove hrane i pomaže tako u suzbijanju neuhranjenosti u sopstvenom regionu.