"Tiha voda" diplomatski "breg roni"
21. april 2007.Tako je u sredu u nekadašnjoj "Palati federacije" u Novom Beogradu održana ministarska konferencija Procesa saradnje na Dunavu, na kojoj su se sa domaćinima iz Srbije sreli šefovi diplomatija Austrije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i drugi visoki zvaničnici iz Nemačke, Slovačke, Češke, Mađarske, Bugarske, Rumunije, Ukrajine, Moldavije i Slovenije. Svi su govorili o potencijalima dunavskog regiona za unapređenje ekonomskog razvoja i čvršćem povezivanju sa Evropom. Austrijska ministarska spoljnih poslova Ursula Plasnik, recimo, smatra da Dunav kao arterija nove i ujedinjene Evrope mora da postane srž ekonomskog razvoja. A, predstavnici Evropske komisije i Pakta stabilnosti jugoistočne Evrope upozoravali su da se transportne mogućnosti Dunava još nedovoljno koriste, možda tek sa nekih desetak do petnaest procenata, naglašavajući da bi u dunavski region u narednih nekoliko decenija moglo da bude investirano gotovo 50 milijardi evra.
Samo dan kasnije, u Beogradu je održan i sastanak Saveta ministara inostranih poslova Organizacije za crnomorsku saradnju, što je region u kojem živi više of 350 miliona stanovnika, dakle gotovo koliko ima i sama Evropska unija, a kojim je Srbija predsedavala u proteklih šest meseci. Na tom skupu govorili su ministri inostranih poslova Rusije, Grčke, Turske, Rumunije, Jermenije i Azerbejdžana, kao i visoki zvaničnici iz više drugih zemalja. Ali, daleko najznačajniji događaj bilo je svečano potpisivanje memoranduma o izgradnji autoputa oko Crnog mora, dugog čak 7.500 kilometara, čiji će jedan krak biti i deonica "Koridora 10" kroz Srbiju. Potpisan je i ugovor o pomorskim putevima, u okviru kojeg se planira povezivanje crnomorskih luka sa lukama u Egejskom i Sredozemnom moru, i pokrenuta inicijativa za izgradnju elektronskog koridora "Sealight", odnosno mreže optičkih kablova kojima bi se povezali svi univerziteti na Balkanu.
Konačno, u Beogradu se se prošle nedelje, na međunarodnoj konferecniji o reformi javne administracije i saradnji glavnih gradova jugoslistočne Evrope, ponovo sreli predstavnici grada domaćina sa gradonačelnicima Ljubljane, Sarajeva, Podgorice i mnogi drugih gradova iz ovog dela Evrope.
Ma koliko to možda paradoksalno zvučalo, iz makar samo šturih vesti koje su o ovim događajima preneli domaći mediji mogao bi da sledi jednostavan zaključak da Kosovo, ipak, nije jedina stvar na svetu... uprkos činjenici da se to ovdašnjim ljudima katkada - baš tako sugerira.