„Svuda zemlja Gospodnja“

„Sanjao sam, kada sam se vratio iz Kanade u Hercegovinu, da se obnovila crkva u Blagaju. Rekao sam mom kumu Marinku Čoloviću, kume ja sam siguran da će se obnoviti crkva u Blagaju", priča Njegoš Kuzman, povratnik iz Kanade nakon večernje molitve i osvećenja i paljenja badnjaka u parohijskom domu crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju. On skoro svakog vikenda dolazi iz Trebinja u Malo polje kod Blagaja i onda nedeljom ujutro na liturgiju u Blagaj, u crkvu u kojoj je, kako kaže, i kršten.

Srbi u Blagaju: „Ja jedini!"

„Mislim da ja ništa ne bih uspio da nije upravo ovih ljudi ovdje koji me nadahnjuju", priča sveštenik Branimir Borovčanin koji je na pitanje koliko Srba danas živi u Blagaju kazao: „Ja jedini." Što se tiče suživota, kaže kratko da je atmosfera „prijeratna": „Posjećujemo jedni druge. Idemo na Bajram, Božić,… I ja se vodim činjenicom da je svuda zemlja Gospodnja."

U Blagaju je pre poslednjeg rata u BiH živelo svega nekoliko srpskih porodica. Osim sveštenika Borovčanina, u Blagaju živi još jedna katolička porodica, ostali stanovnici su muslimani, Bošnjaci. Blagajsku parohiju mahom čine stanovnici okolnih sela: Malog polja, Ortiješa, Lakševina,… Tako je bilo i ovog petka uoči Božića kojeg ovi hrišćani slave po Julijanskom kalendaru. Upravo iz tih sela je i bio najveći broj ljudi. Ali, nisu samo parohijani ti koji dolaze u ovu crkvu. „Nije ovo samo crkva za ljude koji su iz Blagaja. Dolaze ljudi iz Bijelog polja, Žitomislića i ostalih mjesta. I to je upravo živa crkva Hercegovine", kaže sveštenik Borovčanin.

„Ovo nije bila moja crkva prije rata. Mi smo pripadali Sabornoj crkvi u Mostaru", priča Vanja Bjelica-Čabrilo, novinarka iz Mostara i naglašava da otkako sa suprugom živi u Ortiješu pripada blagajskoj parohiji. „Otkako je sveštenik Branislav došao ovdje i otkako je ljetos obnovljena i osveštana crkva, mi smo počeli ovdje dolaziti. Ranije smo išli u Manastir Žitomislić. Ali, lijep je osjećaj otkako je obnovljena crkva", kaže ona.

Jerusalim u malom

Kao mnoga mesta u Bosni i Hercegovini, i Blagaj izgleda pomalo kao Jerusalim u malom. Kada ulazite u to mesto pored Mostara, odmah nakon što prođete katoličku crkvu, stotinjak metara dalje, na putu ka Tekiji, Derviškoj kući na vrelu Bune u Blagaju, nalazi se ova obnovljena pravoslavna crkva koja svedoči o povratku Srba u dolinu Neretve.

No, s obzirom na konstantne izveštaje kako mnogi mladi, i ne samo mladi, zbog nedostatka perspektive napuštaju Bosnu i Hercegovinu, neumitno se nameće pitanje i da li su povratnici zadovoljni odlukom koju su doneli – da se vrate na svoje.

Jedna Mostarka kaže kako se „svakog dana sve više pita da li se trebala vratiti". "Poslednje dve, tri godine je postalo napeto. Napeta je politička situacija u celoj zemlji, pa se sva ta previranja onda prenose na niži nivo. Ne znam. Nekad je malo bolje, nekad malo lošije. Ali, mi ipak ovde dobro živimo", zaključuje na kraju optimistično ova Mostarka koja nije želela da joj se pominje ime.

"Nema raja bez rodnog kraja"

Povratnik iz Kanade Njegoš Kuzman kaže da je hteo da se vrati u svoje Malo polje, ali ipak je ekonomska situacija presudna bila za to da za sada ostane u Trebinju. „Radio sam, doduše, četiri godine u Mostaru, ali je onda njemačka firma Henkel otvorila pogon za proizvodnju ljepila za keramičke pločice i termoizolaciju u Bileći. Tamo sam dobio posao i za sad je tako", kaže ovaj 'vikend-hodočasnik' ka dolini Neretve.

Odlazeći iz parohijskog doma pored crkve u Blagaju, začuli su se zvuci pesme, takozvanog hercegovačkog Bećarca: „Nema raja bez rodnoga kraja, ni miline bez Hercegovine". A još uvek se čuje i pucketanje badnjaka, prvi put nakon 25 godina.