Svedoci istorije
Nemački političari, diplomate i istoričari koji su u poslednjih dvadeset godina aktivno pratili Hrvatsku, komentarišu njen put od osamostaljenja do punopravnog članstva u Evropskoj uniji.
Hrvatska na dnevnom redu
Bivši nemački ministar spoljnih poslova Hans Ditrih Genšer (desno, sa bivšim kancelarom Kolom) uživao je početkom devedesetih gotovo kultni status u Hrvatskoj, jer se tamo verovalo da je on najviše doprineo priznavanju njene nezavisnosti. Ima još mnogo nemačkih političara koji su aktivno pratili Hrvatsku od njenog osamostaljenja. I nisu svi bili blagonakloni. Kako gledaju na njen ulazak u EU?
Hansjerg Ajf – poslednji nemački ambasador u SFRJ (1988-1992)
Radujem se što Hrvatska postaje članica EU. Isto tako, pozdravljam što današnje hrvatsko rukovodstvo smatra da je njihov zadatak da podrže i ostale zemlje jugoistočne Evrope na putu ka EU. Ostaje žaljenje zbog toga što su delovi bivše SFRJ, koji su bili usko povezani sa Evropskom zajednicom, odavno mogli da budu članovi, da to nije sprečio nacionalizam političara opsednutih nezavisnošću.
Jirgen Krobog – politički direktor Ministarstva spoljnih poslova (1991)
Tokom jedne noćne sednice u Briselu, u decembru 1991, ministar spoljnih poslova Genšer uverio je svoje evropske kolege koji su se nećkali, da zvanično priznaju Hrvatsku i Sloveniju. Ta sporna odluka pomogla je da se okonča krvavi rat u tom delu Jugoslavije. Dugoročni plan da demokratska Hrvatska postane punopravna članica EU sada se i ostvaruje.
Hans-Ditrih Genšer – ministar spoljnih poslova (1974-1992), Liberalna stranka
Prijem Hrvatske u Evropsku uniju je, nakon prijema Slovenije, drugi evropski korak u prevazilaženju posledica rata koji je protiv tih dveju republika 1991. započeo predsednik Srbije. Taj korak pokazuje mirotvornu funkciju EU, uz čiju će pomoć uskoro i druge bivše jugoslovenske republike moći da postanu njene članice.
Klaus Kinkel - ministar spoljnih poslova (1992-1998), Liberalna stranka
Hrvatska je od 2005. morala veoma da se potrudi da se prilagodi pravnom sistemu EU. Ima još stvari koje treba nadoknaditi i zato ni sada ne sme da se posustane. Nadiru mi sećanja: da, pratio sam Hrvatsku na putu od ratne zone do članstva u EU. Bilo je mnogo toga i dobrog i lošeg. Danas preovladava veselje zbog toga što Hrvatska, tako bliska Nemačkoj, sa svojim simpatičnim ljudima, pripada EU.
Doris Pak – dugogodišnji izvestilac Evropskog parlamenta za Jugoistočnu Evropu, CDU
Aktivno sam pratila Hrvatsku u protekle dve decenije. Početkom devedesetih proživljavala sam s njom njene patnje i na kraju imala priliku da doživim to kako je iz ratnog užasa izašla mlada, ambiciozna država. Hrvati mogu da budu ponosni na to što su izgradili. Za mene lično, srećno je okončan jedan važan period mog političkog rada. Istovremeno, započinje novo poglavlje evropskog ujedinjenja.
Bernd Poselt – član Zajedničkog parlamentarnog odbora Hrvatska-EU, CDU
Prvog jula jedna od najstarijih i najlepših evropskih zemalja, srednjeevropska i mediteranska Hrvatska, postaje članica EU. Kao panevropejac pratim je od osamdesetih godina, a od 1994. i kao jedan od odgovornih u Evropskom parlamentu. Nama u Strazburu i Briselu Hrvatska je potrebna i krajnje je vreme da tu zemlju, koja je doživela toliko nepravde, tamo pozdravimo.
Angelika Ber – bivša poslanica u Evropskom parlamentu, ranije članica Zelenih, sada u Piratima
Mirovna sila Evropa, nagrađena Nobelovom nagradom za mir, svoje istorijske zadatke još nije završila. Dobro je što Hrvatska konačno postaje članica EU. I Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo i Srbija pripadaju Evropi. Njihovo skoro pristupanje EU je politička, štaviše, mirovno-politička obaveza. Ta bela mrlja na evropskoj geografskoj karti trebalo bi do izbora 2014. da bude izbrisana.
Nikolaus Grof Lambsdorf - posebni poverenik Nemačke vlade za jugoistočnu Evropu
Dosta smo naučili iz primera Slovenije i Hrvatske. I to što smo naučili ćemo i primeniti. Pouka koju smo izvukli je jednostavna: želimo da budemo sigurni da neka članica Evropske unije ubuduće ne sprečava pristup susedne zemlje u EU zbog sopstvenih, bilateralnih interesa. Hrvatska se na to obavezala, i svaka nova zemlja-kandidatkinja će na to morati da se obveže i dokaže da se tako neće ponašati.
Per Štajnbrik - kandidat za kancelara SPD, ministar finansija (2005-2009)
Oko Hrvatske je rešeno. Ona je 1. jula 28. članica. Ja sledim školu bivšeg kancelara Helmuta Šmita koji je više puta rekao: „Evropsku uniju smo prilično brzo doveli sa 9 na 12, na 15, 25, 27 i sad na 28 članica“. Svako udruženje koja doživljava takvu ekspanziju mora da menja svoj statut… Taj automatizam: 'Proširenje! Proširenje! Proširenje!' – to je nešto iza čega ja ne stojim.“
Holm Zundhausen – istoričar, autor knjige „Jugoslavija i njene države naslednice 1943-2011“
Sa Hrvatskom imamo prvi slučaj da jedna postratna zemlja pregovara o ulasku u EU. Proces suočavanja sa ratom, ne samo u Hrvatskoj, traje decenijama. Političari koji su hteli da ispune zahteve Brisela za saradnjom sa Haškim sudom i stvaranjem pravne države, morali su da budu oprezni da ne bi izgubili previše birača. To je balansiranje na žici i jedan od razloga zašto je to sve tako dugo trajalo.