1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sve opasnija industrijska špijunaža

14. jul 2010.

„Ko zaboravi na odbranu – gubi“, glasi jedna od fudbalskih mudrosti koja važi i u privredi. Naime, onaj ko ne štiti poslovne tajne od očiju konkurencije osuđen je da izgubi utakmicu sa njom.

https://p.dw.com/p/OIYK
Da li je ovo samo običan posetilac sajma automobila ili će mu neko platiti za film?Foto: picture alliance/dpa

Ambiciozni pripravnik koji rado duže ostaje na poslu, ljubazni poslovni partner koji prilikom posete ima pričvršćenu kameru za kaiš, trojanac koji se ubacuje preko elektronske pošte – to su neki od metoda koje se koriste u industrijskoj špijunaži. Naizgled bezazlene, ali mogu imati teške posledice. Odbranom nemačke privrede od špijunaže poslednjih godina bavi se i služba državne bezbednosti i ministar unutrašnjih poslova Tomas Demezjer upozorava:

„Sve veće razmere špijunaže moguće je objasniti pojačanom razmenom podataka, naročito putem interneta. To značajno povećava rizik da kompanija bude špijunirana.“

Cilj obaveštajaca su tehnologija i nou-hau, što je i najveći kapital nemačke privrede. O posledicama Bertold Štopelkamp koji se bavi bezbednošću kaže: „Šteta bi mogla da iznosi dvadesetak milijardi evra“.

Prema nekim manje konzervativnim procenama šteta je možda i svih 50 milijardi, jer mnogi slučajevi ostaju neotkriveni o čemu Burkart Even, šef odeljenja za odbranu od špijunaže u službi državne bezbednosti, kaže da „postoji velika siva zona“.

„Možda nam ne prijavljuju slučajeve, i to se najčešće događa, jer ni ne primećuju da su špijunirani. Ili ne žele istragu, jer strahuju da će im to štetiti imidžu.“

„Metoda usisivača“

Savetnik za pitanja bezbednosti Kristijan Šaf upozorava posebno na Kineze koji se koriste takozvanom „metodom usisivača“. „Oni skupljaju što je moguće više informacija i onda procenjuju šta bi im moglo biti zanimljivo – možda za neko preduzeće ili privrednu granu. Druge obaveštajne službe idu vrlo ciljano na privredne grane ili kompanije koje ih interesuju“.

Najzad, Mihael Hange iz Saveznog ureda za bezbednost informatičkih sistema upozorava da bi u kompanijama morali da posvete mnogo veću pažnju zaštiti od špijunaže: „Potrebni su menadžment i kultura bezbednosti, smernice, zaposleni se moraju stalno upozoravati na opasnost, a poverljive informacije moraju biti zaštićene šifrom kako se do njih ne bi moglo preko interneta“.

Autori: Joša Veber / Nenad Briski

Odgovorni urednik: Ivan Đerković