1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Suzbiti uzroke bekstva

Jens Borhers15. septembar 2016.

Niger je jedna od najsiromašnijih zemalja sveta. Ali jedna privredna grana cveta: prebacivanje migranata kroz pustinju ka Libiji i Alžiru, odakle se mnogi prebacuju u Evropu. Evropska unija traži načine da to bar uspori.

https://p.dw.com/p/1K2pC
Niger Agadez Bild 1 Konvoi mit Migranten verlässt Agadez
Foto: DW/A. Kriesch/J.-P. Scholz

Nemački ministar za privrednu saradnju Gerd Miler želeo je da se lično uveri u dešavanja na migrantskom čvorištu u Agadezu. Evropska unija tamo finansira jedan prihvatni centar za one migrante koji žele da se vrate u svoju domovinu – jer više ne mogu, jer su potrošili sav novac, jer nemaju izgleda za nastavak puta ka Evropi. Poseta prihvatnom centru na njega je ostavila dubok utisak: „Kada pogledate u lica tih mladih ljudi, kada porazgovarate s njima, onda shvatite šta je beznađe. Oni samo traže budućnost, posao, samo žele da prežive.“

U prihvatnom centru je nekoliko stotina ljudi. Tu su deca koja vrište i mirni, iscrpljeni ljudi i žene. Oni koji su se predali i odustali od daljeg puta, koji žele da se vrate u svoje zemlje. U tome bi trebalo da im pomognu saradnici prihvatnog centra. Oni pokušavaju da im nabave potrebna dokumenta i omoguće kontakt s porodicama.

Pred ulazom u prihvatni centar u Agadezu cveta biznis sa desetinama hiljada migranata. Sa onima koji još imaju snove, snage i – pre svega novac. Od toga žive ljudi kao što je Afagag. On nam ljubazno objašnjava da se bavi – krijumčarenjem ljudi. Ne želi da nam kaže svoje pravo ime. Mora da bude oprezan. Od marta se ta vrsta biznisa u Nigeru kažnjava kao krivični prekršaj. „Ali i policija uzima novac od migranata. I nacionalna garda uzima novac od migranata. Ljudi iz Carinske službe isto tako. Čak i kada je to zakonski zabranjeno, oni uzimaju novac.“

Migranten in Agadez
Tri mladića koja su odustala od odlaska u Evropu i žele da se vrate u SenegalFoto: DW/K. Gänsler

Migrante smeštaju u geta

Ljudi poput Afagaga kriju migrante i smeštaju ih u svojevrsna geta. Iza zidina tih dvorišta na periferiji Agadeza vlasnici uzimaju novac za prenoćište, hranu i vodu. Ali ono na čemu zaista zarađuju i baziraju svoj biznis je – transport. Za vožnju do Libije, Afagag po osobi naplaćuje 300 evra. U jedan pik-ap može da stane 25 migranata – to je ukupno 7.500 evra. Afagag smatra da je njegov „biznis“ nešto kao tursitička agencija. I ne samo on. „Mnogi, mnogi su ušli u taj posao: taksisti na biciklu, koji dovoze putnike, ja i naravno šoferi. Svi su u tom biznisu, svi.“

To zna i gradonačelnik Agadeza, Risa Feltu. Iz njegovog ugla stvari izgledaju ovako: „Turizam u Agadezu je, iz straha od napada odnosno iz bezbednosnih razloga – opao. On je sada zamenjen biznisom sa migrantima. Mnogi ljudi od toga zarađuju za život“, kaže gradonačelnik. Zato ne bi sve trebalo da se završi sa otvaranjem centara za prihvat ljudi. „Cela Evropska unija je bila ovdje u Agadezu. Mi smo to rekli ambasadorima iz EU i ljudima iz službi za bezbednost. Oni su to čuli i polazim od toga da su našu poruku shvatili.“

Poruka je shvaćena – kako u EU i Briselu, tako i u nemačkoj vladi u Berlinu. Zato politički slogan sada i zvanično glasi: „Suzbiti uzroke bekstva“. Evropska unija sada želi da pregovara o partnerstvu sa državama, koje po pitanju migracija igraju važnu ulogu. To je slučaj sa Nigerom. Evropska komisija procenjuje da svake nedelje hiljade migranata prođe kroz Agadez na putu ka severu. Njihov cilj je pre svega Libija i obala Sredozemnog mora, preko kojeg pokušavaju da dođu do Evrope.

Karte Niger Agadez Englisch
Preko Libije i Sredozemnog mora, do EvropeFoto: DW

Zadržati migrante

Evropska unija upravo tu želi da deluje. Cilj joj je da zadrži migrante dok su još na afričkom tlu. Zamenik predsednika Evropske komisije Frans Timermans naveo je četiri države u Zapadnoj Africi sa kojima bi se uskoro mogli da budu potpisani sporazumi o migrantima: Mali, Nigerija, Senegal i, naravno, Niger.

Cilj EU jeste da ograniči useljevanje na što je moguće efikasniji način. Zato se milioni evra slivaju u misiju pod imenom EUCAP-Sahel. Evropski policajci i carinici već izvesno vreme pokušavaju da obuče svoje kolege iz Nigera ili Malija kako da bolje zaštite svoje granice i kako da sprovedu efikasnije kontrole. Ali zaštita granica je ogroman zadatak i to pokazuje i primer zapadnoafričke države Mali. Njena granica dugačka je 7.000 kilometara i ima 19 graničnih stanica. U zaštitu granica mora se investirati još mnogo novca, kako bi se barem približno uspostavila kontrola.

Evropska unija i nemačka vlada smatraju da bi veći broj mera mogao da pomogne da se suzbiju uzroci migracija. Nemački ministar za privrednu saradnju Gerd Miler zato kaže da je „odlučujuća stavka da EU investira u te zemlje i u mlade ljude, kako bi im na licu mesta stvorila perspektive za ostanak.“

Stimulisati ulaganja, otvoriti škole i druge obrazovne ustanove, izgraditi neophodnu strukturu – tome bi do 2020. godine sa osam milijardi evra trebalo da doprinese Evropska unija. Tako je bar najavljeno.