1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Stare komunističke elite još vladaju

Sasa Bojić24. jun 2014.

„Organizovano skretanje pogleda“ – to je naslov članka u kome novinar lista Frankfurter algemajne cajtung Karl-Peter Švarc analizira kako „u mnogim postkomunističkim zemljama još uvak vladaju stare elite“

https://p.dw.com/p/1CP7o
Vertrauensabstimmung im slowenischen Parlament Janez Jansa
Foto: Reuters

U tekstu se iznose primeri nekoliko sudbina: rumunske novinarke Ondine Gergut, bivšeg slovenačkog premijera Janerza Janše, aktiviste krimskih Tatara Mustafe Džemileva. Ondina Gergut je za svoje izveštaje o korupciji i upletenosti pripadnika bivše Sekuritate u politička zbivanja dobila nagradu; sada je osuđena na novčanu kaznu od 300.000 evra zato što je u svojim člancima narušila „javni ugled“ jednog bivšeg državnog tužioca koji se zbog korupcije našao pred sudom. Janez Janša je prošlog petka otišao na izdržavanje dvogodišnje zatvorske kazne – „proglašen krivim zbog korupcije, glasila je presuda u procesu u kome su povređena njegova prava kao optuženog i gde nije bilo dozvoljeno iznošenje dokaza koji bi ga rasteretili. U nameštenom suđenju koje je komunističko vojno pravosuđe Jugoslavije insceniralo protiv njega 1988, bolje su ga tretirali.“

Za Mustafu Džemileva za interesovao KGB, i to još od 1961, kada je on kao osamnaestogodišnjak pristupio Uniji omladine krimskih Tatara. Pripadao je krugu oko dididenta Andreja Saharova i u vreme Sovjetskog Saveza proveo više godina u zatvorima, logorioma i izgnanstvu nego u slobodi. „Sada se usprotivio ruskoj okupaciji Krima i zbog toga ponovo morao da napusti domovinu i živi u egzilu u Kijevu. U Pragu je dobio nagradu za svoju životnu borbu za slobodu i to od organizacija koje se bave istorijom totalitarnih režima. To je za autora bio povod da „25 godina posle godine zaokreta – 1989“, izvuče „otrežnjujući bilans: u južnoj i jugoistočnoj Evropi nije uspelo prevazilaženje komunizma; nisu pokretane istrage komunističkih zločina i ni u jednoj postkomunističkoj zemlji ne postoje solidni odnosi pravne države.“

„U Rusiji je na mesto sovjetske diktature stupila plebiscitarna diktatura predednika koji nacionalističkom i antizapadnom retorikom obezbeđuje podršku svojoj politici i destabilizaciji susednih zemalja. U istočnoj i južnoj Evropi, iza demokratske fasade još uvek vlada kartel postkomunističkih oligarha u čijem su posedu države, stranke i mediji.“ Autor dalje piše da se početkom devedesetih godina na dalji razvoj postkomunističkih država gledalo sa optimizmom, ali da je to bilo pogrešno. On prenosi da je u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj u izvesnoj meri uspela smena starih elita, dok su one u Rumuniji, Bugarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj ostale gotovo neprikosnovene – u politici, privredi i pravosuđu, visokom školstvu i medijima.

Prema navodima novinara Frankfurter algemajne cajtunga, lustracija je u postkomunističkim zemljama uspela na političkoj sceni, ali je zakazala u pravosuđu. Zato je, tvrdi on, pravosuđe posebno podložno političkim uticajima i korupciji. Autor prenosi podatak francuskog istoričara Štefana Kurtoa, koji je objavio „Crnu knjigu komunizma“ – tamo piše da su komunisti širom sveta ubili 85 do 100 miliona ljudi, pri čemu su nebrojeni ljudi završili u zatvorima ili logorima. A „rumunski istoričar Andrei Muraru (...) te brojke je postavio pored broja krivičnih postupaka koji su u protekle 24 godine vođeni protiv počinilaca: samo u četiri (!) slučaja, državna tužilaštva su završila optužnice. A između 2005. i 2013. više nisu ni podiznae optužnice za političke zločine počinjene pre 1989. godine“, piše Frankfurter algemajne cajtung, ne precizirajući da li se ove poslednje brojke odnose samo na Rumuniju ili sve postkomunističke države.