1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Srpkinja iz Prizrena koju je država zaboravila

19. januar 2013.

Život od milostinje i minimalne pomoći, koju Evica Đorđević, Srpkinja iz Prizrena dobija ne od države Srbije, već od vlasti u Prištini, njoj i njenoj ćerki svakodnevnicu čini veoma teškom. Beograd ne reaguje na apele.

https://p.dw.com/p/17NMT
Evica sa ćerkomFoto: DW/R. Alija

Iako nije napuštala rodni Prizren ni kada je bilo najteže, dobila ćerku Milicu, prvo srpsko dete koje je nakon juna 1999. rođeno, živi i u crkvi pohađa osnovnu školu, Evici Đorđević, jednoj od 30-ak osoba srpske nacionalnosti preostalih u tom gradu, Vlada Srbije je pre devet godina ukinula svaku finansijsku pomoć, računajući i minimalac.

Evica Đorđević, jedina Srpkinja koja je u Prizrenu rodila dete nakon rata i sve to vreme nije napuštala rodni grad, od 2004. živi samo od 55 evra, koje dobija od Vlade Kosova. Iako je, kako tvrdi, do juna 1999. radila u prosveti, od Vlade Srbije ne dobija ni minimalac, kao većina njenih sunarodnika na Kosovu. Te godine joj je u Beogradu to pravo ukinuto, a da ni sama ne zna zašto.

Odgovora i dalje nema

Aleksandar Vulin und Milica Djordjevi
Aleksandar Vulin sa malom MilicomFoto: DW

„Obraćala sam se ljudima i u Beogradu. Predala sam svu dokumentaciju i kopiju mog boravka u bazi nemačkog Kfora (za vreme i nakon nereda 2004. prim.aut). Nikakav odgovor nisam dobila. Milici je ukinuta socijalna pomoć iz Beograda, a ni ja ne primam tu minimalnu naknadu, mislim da je 11.000 dinara. Trudim se da ostanem ovde. Mene su odstranili sa spiska, a Milici uskratili tu pomoć.“

Evici i njenoj ćerki Milici, koja je ove godine pošla u prvi razred osnovne škole i nastavu, kao jedini đak, pohađa u Sabornoj crkvi svetog Đorđa, na svu sreću povremeno pomažu neki ljudi dobre volje.

„Da kažem – kao neka vrsta milostinje, jer u suprotnom ne bi mogli da živimo. Daju nam oni koji donesu nešto manastirima, pa Milici tako udele nešto ili u novcu ili tako neke poklončiće: sveske, olovke, bojice…“

Apel vlastima u Beogradu

Evici teško pada to što je prepuštena sama sebi, i pored tolikog zalaganja predstavnika brojnih medija, a pogotovu predstavnika najviših vlasti u Beogradu. „Nije ni malo lako. U toj okolini gde ja i Milica živimo nema Srba. Otišli su.“

Evica Đorđević, inače profesorka filosofije i sociologije, smatra da traži samo ono što joj sleduje na osnovu rada u školi. O odricanjima nakon odlaska najvećeg broja njenih sunarodnika iz Prizrena, kako se „ne bi ukinulo srpstvo“, neće da govori.

„Apelujem na Vladu Srbije, Ministarstvo prosvete u Zahumskoj 14, gde sam predala svu dokumentaciju, za lični dohodak ili minimalac koji mi sleduje. Radila sam u Domu učenika srednjih škola po smenama i to kada je bilo najgore. Kad je bilo bombardovanje ja sam se vraćala negde oko 22 sata uveče. Išla sam sama, prvo idu kola OEBS-a, pa policijska kola, pa ja. Sama, nigde nikog. Kada je bilo najgore morala sam da zamolim učenike da me isprate.“

„U svemiru“

Ovoj Prizrenki, strasnoj zaljubljenici u rodni grad, odgovor koji je nedavno dobila iz Mitrovice gde se obratila za pomoć, i dalje „odzvanja u ušima“. Ne može, kaže, da poveruje da se tako nešto njoj, ili bilo kom Srbinu na Kosovu, pogotovu južno od Ibra, može desiti.

„Kada sam telefonom pozvala nadležne u Mitrovici, pošto je resor za isplatu u tom gradu, predstavila sam se i rekla da sam iz Prizrena, a meni je osoba koja tu radi rekla: ’Evo sada nam se javlja neko iz svemira’.“

Autor: Refki Alija, Prizren
Odg. urednik: Jakov Leon