1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Srbija: Više od 70% dece izloženo nasilju

20. novembar 2009.

Pre dvadeset godina, u novembru 1989, usvojena je Konvencija o zaštiti prava dece koju su do sada potpisale 193 članice UN. Uprkos napretku, stanje dečijih prava u Srbiji nije zadovoljavajuće.

https://p.dw.com/p/KbZ8
Poražavajući podaci o nasilju nad decomFoto: BilderBox

Prema podacima UNICEF-a najveći problemi dece u Srbiji su nasilje, siromaštvo i nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. U Srbiji sada umire manje dece mlađe od pet godina nego pre, ali je više od 70 odsto dece izloženo verbalnom i fizičkom nasilju, neki su od ključnih zaključaka istraživanja koje je ova organizacija sprovela tokom 2009. godine.

I propisi i promena svesti

Stanje dečijih prava u Srbiji nije zadovoljavajuće, ističe za Dojče vele Ljiljana Palibrk, stručni saradnik Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Iako se na prvi pogled čini da je ta tema veoma prisutna u javnosti, i da svi vode brigu o dečijim pravima, Ljiljana Palibrk upozorava da je to tema koja drži pažnju javnosti svega 24 sata:

„Meni se čini da se zapravo radi o tome da su samo sada ti slučajevi isplivali u javnost, zahvaljujući ipak nešto većem otvaranju i slobodi medija, i prosto pristupu toj oblasti, nego što je konkretno stanje na terenu zaista dobro.“

Suština problema u poboljšanju dečijih prava se, po rečima Ljiljane Palibrk, može podeliti na dva nivoa:

Symbolbild Kindesmissbrauch Vergewaltigung Vernachlässigung
Foto: Bilderbox

„Nama još uvek nedostaju brojni propisi, koji bi zaista konkretizovali zaštitu dece, i sproveli je u praksu. Dakle, jedna stvar je i donošenje propisa, a druga stvar je implementacija tih propisa u praksi. Drugi nivo, koji je smatram jako bitan, i do koga se teže dolazi, odnosi se zapravo na promenu svesti kod stanovništva.“

Problematični centri za socijalni rad

Srbija je tek nedavno formirala radnu grupu za izradu nacrta Zakona o deci, a upozorava se i na nedostatak institucije dečijeg ombudsmana. Sve to na neki način govori da deca nisu politički prioritet. Razlog je prost, deca nisu glasači i nemaju tu vrstu političke moći. Marija Petrović, iz Centra za prava deteta, tome dodaje veoma čestu pojavu da se svaka situacija kršenja dečijih prava zloupotrebljava u političke svrhe:

„Da li je to okrivljivanje političkih protivnika, da li je to isticanje nekih drugih problema u društvu, nebitno je, zavisi na kraju od slučaja do slučaja, ali to nikada nije usmereno ka poboljšanju prava deteta.“

Neka opšta ocena je da je nivo zaštite prava dece o kojoj se brinu roditelji relativno dobar, kaže Marija Petrović za Dojče vele:

„Međutim, sistem pada uvek onda kada je potrebno da se detetu pruži podrška van porodice. Znači, kada treba sistem socijalne zaštite i sistem zdravstvene zaštite više da se uključe, u tim momentima kreću problemi u ostvarivanju prava.“

Najslabija karika u sistemu dečije zaštite su, po oceni onih koji se bave dečijim pravima, centri za socijalni rad. Oni su birokratizovani i sporo reaguju, i stoga je za poboljšanje dečijih prava potrebna temeljna reforma tih institucija.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorni urednik: Ivan Đerković