Srbija nemoćna pred korupcijom
4. novembar 2008.Borba protiv korupcije u Srbiji praktično nije ni započela. Srbija je pre nekoliko godina donela Strategiju za borbu protiv korupcije, koja je pretrpela brojne primedbe, ali se čak i tako kritikovana strategija ne primenjuje.
Razvijena korupcija svedoči o nemoći institucija da se izbore sa tako ozbiljnim problemom, kaže za Dojče vele predsednica Saveta za borbu protiv korupcije Verica Barać. Formirane su razne nove institucije, koje bi trebalo da se aktivno uključe u tu borbu, ali ih umesto toga izvršna vlast izvrgava ruglu.
„Stalnim izmenama zakona, prekomponovanjem institucija, u stvari se radi na tome da institucije ne zažive, ne profunkcionišu, tako da je donošenje zakona potpuno besmisleno ako nema institucija. Mislim da je Evropa potpuno svesna toga da se kao prvo zakoni jako mnogo promene dok se usvoje od onog standarda koji treba da se primeni, a onda se stvore institucije kojima izvršna vlast u stvari ne dozvoljava da rade. Tako da od primene zakona ostane veoma malo, i od borbe protiv korupcije ništa.“
Kako kontrolisati vlast posle izbora?
Korupcija u Srbiji je sistemska i ona je ugrađena u samu vlast. Realna moć smeštena je unutar političkih partija i to je praktično osnov jedne partokratske vladavine. Verica Barać to vidi kao karikaturu jednog demokratskog sistema. Ona stoga puno očekuje od Evrope, koja ne bi trebalo da se zadovolji samo prostim konstatovanjem stanja.
„Mogu pre svega da postave određena pravila, koja se moraju poštovati. Od izbornog zakona, do pravila u političkim strankama, preko pravila u kontroli finansiranja političkih stranaka. Da li Evropa dozvoljava negde kod sebe da u političkom životu učestvuju političke stranke za koje se uopšte ne zna ko ih finansira.“
Izveštaj Evropske komisije ukazuje da je zaostatak prisutan u svim oblastima: finansiranje političkih partija, javne nabavke, slobodni pristup informacijama i sukob interesa. I pored toga, svaka politička partija borbu protiv korupcije postavlja među svoje prioritete. To su marketinške poruke koje nikoga ne obavezuju, smatraju stručnjaci, jer posle izbora građani nemaju nijedan mehanizam kontrole vlasti.