1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Spaljivanje knjiga" kao vid cenzure pre 75 godina

Kolakovski Petere10. maj 2008.

Za mnoge, pogotovo mlade ljude, neshvatljivo je ono što se dogodilo pre 75 godina. U vreme interneta, satelitske televizije i poplave knjiga oblik cenzure koji podrazumeva spaljivanje knjiga deo je daleke prošlosti.

https://p.dw.com/p/Dx9q
Knjige i sloboda izražavanja
Knjige i sloboda izražavanjaFoto: picture alliance/dpa

Ipak, ova tema je danas aktuelnija nego ikada ranije. Samim tim njom bi morali da se bave i nastavnici u školama. Peter Kolakovski je tim povodom posetio gimnaziju Elizabet Tiringen u Kelnu.

Devojka: „Radilo se o tome da li su te knjige odgovarale arijevskim standardima ili su sadržale semitske poruke. O toj temi sam slušala samo u školi.“

Devojka: “Nacisti su palili knjige poznatih autora. Ne znam tačno o kojim autorima je reč ali radilo se o knjigama koje nisu odgovarale tadašnjim predstavama. Mislim da su potom ostale samo nacionalsocijalističke knjige.“

Sloboda mišljenja i cenzura - kako je to bilo nekad

Dvadeset učenika desetog razreda raspravlja u pauzi pre časa istorije o slobodi mišljenja i cenzuri. Većina je na časovima nemačkog ili sociologije imala prilike da čuje o događajima pre 75 godina. Nastavnik Matijas Bauer namerava tu temu još jednom pažljivo da obradi. Tema spaljivanja knjiga je za njega aktuelnija nego ikada ranije.

„To je standardna tema kada je o nacionalsocijalizmu reč i kao takva obrađuje se u višim razredima. Inače je to i današnja aktuelna tema samo pod drugim imenom. Sve što ima veze sa netolerancijom i što pritiska slobodno društvo naravno da je i danas tema.“

Direktor gimnazije Ginter Dionizius je učenike zamolio da se pre časa pripreme i saznaju nešto o spaljivanju knjiga.

„Kada razmislite da knjige o Hari Poteru u SAD nisu smele da budu izložene u regalima i da su zabranjivane knjige koje su obrađivale Darvinovu teoriju postanka čoveka onda se zaista javlja strah da takav mentalitet čak i kada se ne radi o radikalnoj varijanti može da bude ukorenjen u nekim glavama.“

Cenzura danas

Učenici su zaista u internet leksikonu Vikipedia našli mnogo primera aktuelne cenzure i slučajeva u kojima bi se nepoželjna literatura najrađe spalila. Uništavanje knjiga je fenomen koji prati razvoj čoveka i provlači se kroz celu istoriju.

„Mislim da to nije slučaj samo sa knjigama nego uopšte sa uništavanjem podataka. Cenzura postoji i danas. Nije to bio slučaj samo u nacionalsocijalizmu. Crkva ranije takođe nije htela da prizna da je zemlja okrugla jer to nije odgovaralo njenim idealima. I danas se jednostavno uništavaju podaci iz kompjutera.“

Sloboda mišljenja u nekim državama i dalje neostvariva

U januaru 2001. egipatsko ministarstvo kulture je pod pritiskom islamskih fundamentalista spalilo 6000 primeraka homoerotske poezije liričara Abu Nuvasa. Godinu dana kasnije u Tbilisiju su pripadnici gruzijsko ortodoksne crkve pred upaljenim kamerama spalili desetine hiljada protestantskih biblija. U martu 2005. godine turske vlasti su naložile da se uklone iz knjižara i spale sve knjige Orhana Pamuka.

Dierktor Dionizijus i nastavnik Bauer smatraju da bi ovu temu trebalo obrađivati u nižim razredima jer učenici nisu dovoljno upoznati sa problemom. Deci nije jasno da loboda mišljenja nije razumljiva sama po sebi nego se mora uvek iznova braniti.