1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Skorpionsi – poslednji put

13. avgust 2011.

Priča duga skoro 40 godina bliži se kraju. Čuveni Skorpionsi su 2010. počeli svetsku oproštajnu turneju koja se završava 2012. godine. Dojče vele o turneji snima dokumentarni film. Evo podsećanja na njihovu karijeru.

https://p.dw.com/p/12G0c
legendarni nastup u LenjingraduFoto: AP

Sve je počelo davne 1965. godine, kada je Rudolf Šenker ispred izloga muzičke radnje dobio viziju, kako to već biva u ovakvim pričama. Na jednom plakatu sa najavom rok koncerta učinilo mu se da vidi svoje ime. I naravno, odlučio je da postane rok muzičar. To je bio trenutak rađanja jednog od najpopularnijih hard rok bendova svih vremena. 1971. godine Skorpionsi su snimili prvi album „Taken by Force“. Međutim, činilo se kao da Nemačka u to vreme nije bila oduševljena tvrdim zvukom, pa su muzičari zaključili da moraju da odu iz Nemačke. Preko legendarnog kluba Marquee u Londonu ušli su srca američkih i japanskih obožavalaca, no, u Nemačkoj ih niko nije poznavao.

Amerikanci su bili oduševljeni nemačkim rokerima do te mere da su menadžeri poznatim muzičarima poput Džona Bon Džovija savetovali da uče od Skorpionsa. Izgleda da je nemački bend imao tačan recept za uspeh koji se sastojao od čvrstog zvuka, harizmatičnosti i pravilnog odnosa prema publici. Klaus Majne, Rudolf Šenker i Matijas Jabs su za američku publiku osmislili prototip evropskog hardrok životnog stila – natapirana kosa, uske pantalone, kaubojske čizme. Skorpionsi su rado sledili taj imidž. Najvažnije je bilo izaći na scenu, svirati svoju muziku i pokazati svetu ko si.

Nemački kritičari su mladim muzičarima zamerali loš engleski, sramotne nastupe, loše tekstove. To je trajalo sve do početka osamdesetih kada je bend na nemački aerodrom sleteo u privatnom avionu u stilu moćnih svetskih zvezda. Od tog trenutaka su mladići iz Hanovera prodali 100 miliona albuma i održali oko pet hiljada koncerata u preko 80 država, širom sveta.

Wind of Change

Flash-Galerie Deutsche Bands Weltrang Scorpions
Klus Majne, Matijas Jabs, Rudolf Šenker, Pavel MakivodaFoto: AP


Priča o Skoprionsima je priča o prijateljima koji su uvek sledili svoj vlastiti put. Na tom putu ih je, uz njihov veliki uloženi trud, pratila i sreća. Naime, u pravom trenutku su radili prave stvari. Amerika i Azija ležali su im pod nogama. 1988. godine Skorpionsi su kao prvi internacionalni bend odlučili da nastupe tamo gde se niko nije usudio, u Sovjetskom savezu. „Tamo gde su naši roditelji išli sa tenkovima, mi idemo sa gitarama“, izjavio je pevač Klaus Majne.

U nekadašnjem Lenjingradu, Skoprionsi su svirali na Lenjinovom stadionu pred više od 300 hiljada obožavalaca, i to u vreme kada se rok zaista nije često čuo na tim prostorima. Za članove benda ta turneja je bila neverovatan doživljaj. Na jednoj strani se nalazio KGB koji ih je pratio na svakom koraku, a na drugoj strani nalazila se reka obožavalaca koji su na koncertima pevali reči njihovih pesama. U vazduhu se osećala promena.

Utiske sa te turneje bend je opisao u pesmi „Wind of Change“, tipičnoj Skorpions baladi. Pesma opisuje mračnu atmosferu hladnog rata a njen uvodni postao je simbol tadašnjeg vremena. „Wind of Change“ je izdata u novembru 1990. godine, tačno na vreme, za vreme pada Berlinskog zida i veoma brzo je postala nezvanična himna ponovnog ujedinjenja Nemačke.

Velika promena u Nemačkoj

Klaus Meine
Frontmen Klaus MajneFoto: AP


Uprkos svetskoj slavi nemački bend nije bio omiljen u domaćim medijima. Bez obzira na njihov nesporni uticaj na muzičku kulturu, svaki novi album su nemački kritičari sa velikim uživanjem sekli na froncle, a članovi benda su označeni kao seksisti i anarhisti. Doduše, pevač Klaus Majne i gitarista Rudolf Šenker svojim ponašanjem su olakšavali posao kritičarima.

Njihova muzika iz devedesetih je polako gubila nekadašnju snagu i Skorpionsi su na neki način postali karikatura samih sebe. Naravno da nemačka štampa nije propustila šansu da članove benda prati na svakom koraku i na svojim stranicama verno dokumentuje neugodne i neprimerene situacije u kojima ih je zatekla. Nemačka nije znala da ceni svoje svetske muzičke zvezde. Na početku ovog stoleća, kada su Skorpionsi punili svetske dvorane, nemačke hale su i dalje bile prazne.

Ipak, 2006. godine došlo je do preokreta. U Vakenu, u kome se održava svetski festival hevi metal muzike, pedesetogodišnji Skorpionsi pokazali su da nisu za staro gvožđe. Publika je frenetično pozdravila njihove pesme iz vremena „Wind Of Change“. Sa Skorpionsima i domaćom, nemačkom publikom ipak se desio „magični klik“.

Premijera filma sledeće godine

Scorpions-Film
Ekipa Dojče velea pravi dokumentarni film o benduFoto: Jost Bösenberg

Albumima koji su izdati 2007. i 2010. godine „Humanity-Hour1“ i „Sting in the Tail“, bend ponovo diže publiku na noge, njihovi koncerti su ponovo rasprodati, i napokon ih prate dobre kritike. Skorpionsi su se vratili. Rudolf Šenker i Klaus Majne su već tada zbijali šale da je vreme da se povuku pre nego što ih budu morali iznositi na scenu. Tako su sledili staro pravilo muzičkog šou biznisa, da se povuku u trenutku dok su još na vrhu. Najavili su završetak karijere.

Skorpionsi se trenutno nalaze na svetskoj oproštajnoj turneji „Get Your Sting and Blackout“ na kojoj, bez ikakvih problema, pune sale i stadione. Od nedavno sa njima putuje i tim Dojče velea sa rediteljkom Katjom fon Garijer, koji snima dokumentarni film o najuspešnijem nemačkom bednu svih vremena.

Radni naslov filma je „Big City Nights – Der Scorpions Film“. Snimanje je počelo u februaru ove godine, o trajaće do 2012. Snimci su napravljeni u Tajlandu, Rusiji, Engleskoj i Belgiji, sledećih nedelja i meseci na redu su koncerti u Nemačkoj, Grčkoj i Južnoj Americi. Početkom 2013. godine film „Big Sity Nights“ će imati bioskopsku premijeru, a biće prikazan i na DW i televizijskom kanalu Arte.

Obožavaoci koji ne žele da čekaju tako dugo mogu na Internet stranici DW već sada da potraže video snimke, fotografije, tekstove i kadrove iz filma, kao i program turneje i informacije o muzičarima čuvenih Skorpionsa.

Autori: Uli Anders / Željka Bašić Savić
Odg. urednik: Nemanja Rujević