1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Situacija se pogoršala"

preveo S.B.3. maj 2007.

Od 3. maja 1994, kada je prvi put obeležen «Međunarodni dan slobode štampe», ritual gotovo da se nije menjao. «Situacija se pogoršala», kaže se u javnim istupima organizacija za prava novinara. A zatim se navode države, režimi i vladari koji su posebno uprljali ruke svojim ophođenjem sa medijima. Neki od njih su kao takvi na zlu glasu već godinama, neki su novi. No, zajedničko im je jedno: oni ne mare mnogo za takve kritike, smatra u svom komentaru Peter Filip

https://p.dw.com/p/B8Ls
Peter Filip je politički komentator radija «Dojče vele»
Peter Filip je politički komentator radija «Dojče vele»

I to ima razloge. Jer, niko nema razloga da se zabrine dok mu se ne preti sankcijama ili drugim vrstama pritisaka. To znaju odavno i u Kini, i u Severnoj Koreji, u Iranu i Vijetnamu, da spomenemo samo neke. Povrede slobode štampe su na meti kritike ali uglavnom nemaju direktne posledice. Na zapadu se te kritike međutim često zapostavljaju zbog toga što zapadne zemlje često održavaju dobre veze sa dotičnim režimima. Ruski predsednik Vladimir Putin bi mogao biti krunski svedok takve bezube kritike njegovog bezobzirnog odnosa prema štampi.

Tako je već i na planu ljudskih prava, pa zašto bi onda stvari stajale drukčije kada je reč o slobodi štampe. Slobodi koja se tek preko «slobode mišljenja» tu i tamo ubraja u ljudska prava. Demokratske države je to odavno trebalo da isprave, no, umesto toga, one o štampi govore kao o «četvrtoj sili». Kao da je u pitanju neka sila u okviru državne moći.

No, mediji to nisu i možda je i dobro što je tako. Jer, štampa treba da istraži, otkriva, podstiče na diskusiju. Zato su joj potrebna prava i slobode, ali i obaveza da ih koriste odgovorno i oprezno. Samokontrola je dobra ali naposletku verovatno nedovoljna. A državna kontrola je cenzura i zato je treba odbaciti.

Sloboda štampe je zato pre obavezivanje na odgovornost nego nemanje ograničenja. Ne postupaju tako svi političari i novinari, pa ni svi u demokratskim zemljama. Ni svi političari u demokratskim zemljama nisu baš do srži prožeti verom u prava i slobode, pa se dešavaju pokušaji da se štampi namaknu bukagije. Zakoni o prisluškivanju, pokušaji da se Internet kontroliše, otkrivanje novinarskih izvora, samo su neki primeri.