1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Reke u Srbiji sve zagađenije

22. jun 2009.

Neuređene deponije, ilegalno pražnjenje septičkih jama i otpadne vode koje se kontrolisano, ali neprečišćene izlivaju u one prirodne… Beograd još nema ni jedan pogon za preradu otpadnih voda.

https://p.dw.com/p/IWHG
U reke se izlivaju i teški otpadi poput, kaljužne vode iz brodova, mazut i druge fabričke materije, kao i otpadne vode iz klanica
U reke se izlivaju i teški otpadi poput, kaljužne vode iz brodova, mazut i druge fabričke materije, kao i otpadne vode iz klanicaFoto: DW

Osamdeset odsto otpadnih komunalnih voda u Beogradu i Srbiji bez ikakvog tretmana odlazi u reke. Sava je najzagađenija. Bivši i sadašnji predstavnici Ministarstva za zaštitu životne sredine najavili su stroge kontrole i kazne za zagađivače, međutim, konkretne akcije za borbu protiv zagađivanja podzemnih i tekućih voda skoro da izostaju. Nadležni inspektori u Ministarstvu nisu u mogućnosti da prate sve „ilegalne“ zagađivače, dok divljih deponija - direktnih zagađivača voda, još uvek postoje.

Beograd ispušta otpadne vode kroz dvadesetak izliva fekalne i atmosferske vode direktno u Savu i Dunav. Bez obzira na to što je rečna voda bezbedna za piće, nije zanemarljiv podatak da se u nju izlivaju, ne samo kanalizacioni otpadi već i oni teški poput, kaljužne vode iz brodova, mazut i druge fabričke materije, kao i otpadne vode iz klanica.

Inspekcija nemoćna

Dok se količina i kvalitet ispuštene komunalne vode meri na samo određenim mestima, preostale zagađivače je nemoguće je nadzirati. Sonja Simić, šef odseka vodoprivredne inspekcije za Beograd pri Ministarstvu za poljoprivredu, kaže da Inspekcija nije u mogućnosti da prati one koji ilegalno prazne septičke jame u reke:

„Vodoinspekcija nema nikakvu evidenciju o broju vlasnika privatnih autocisterni koji na zahtev građana prazne septičke jame. Grad Beograd, zbog intenzivirane gradnje i nerešene infrastrukture, nema izgrađenu kanalizaciju. Otpadne vode prazne se na zahtev vlasnika, što mi ne možemo da kontrolišemo jer ne poznajemo mesta gde oni prazne tu vodu.“

U opštinama u Srbiji postoje projekti za kontrolu otpadnih i komunalnih voda, koji su za sada samo na nivou „projekata“.
U opštinama u Srbiji postoje projekti za kontrolu otpadnih i komunalnih voda, koji su za sada samo na nivou „projekata“.Foto: picture-alliance/dpa

Jedan od gorućih ekoloških problema u Srbiji jesu divlje deponije, koje neposredno zagađuju vodu. Vodu je moguće zaštiti jedino uređenim deponijama sa nadziranim odvodom, međutim, stvarne mogućnosti ne idu u prilog takvoj praksi. Sonja Simić objašnjava da to znači da je Gradska kanalizacija obavezna da na ispustima koji ispuštaju fekalne vode u vodotok permanentno obavlja analize.

„To, međutim, ne rešava problem kvaliteta vode koje ispuštaju, s obzirom na to da Gradska kanalizacija nema uređaj za prečišćavanje fekalnih voda. Takav uređaj jeste u planu. Biće izgrađen u Velikom selu. To će biti veliki centralni uređaj, prema našim saznanjima, uz prethodne izgradnje nekih manjih pogona na teritoriji Beograda.“

Problem se ne može brzo rešiti

Za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Beograda, koje bi se, prema generalnom planu nalazilo u Velikom selu, potrebna je investicija u vrednosti od 500 miliona evra, za šta, za sada, nisu dovoljne ni strane donacije, kao ni privatna ulaganja. Kopanje tog kanala, za sada je samo na nivou grubih radova. Predsednik Ekološkog pokreta Beograda Mladen Gvero smatra da uprkos političkoj volji gradskih vlasti za praćenje otpadnih, komunalnih i industrijskih voda, rešenje tog gorućeg problema može da traje, s obzirom na troškove, decenijama:

„Ne treba gajiti optimizam da će se to brzo rešiti. Problem se rešava onoliko koliko je i nastajao. Gotovo da je nemoguće rešiti taj problem u jednom mandatu gradonačelnika. Za to je potrebno da se naprave određeni detaljni planovi i da se tome pristupi na adekvatan način. Otežavajuća okolnost jeste to što je Srbija već duže vreme u krizi.“

Osamdeset odsto otpadnih komunalnih voda u Beogradu i Srbiji bez ikakvog tretmana odlazi u reke.
Osamdeset odsto otpadnih komunalnih voda u Beogradu i Srbiji bez ikakvog tretmana odlazi u reke.Foto: AP

Prema procenama iz pojedinih ekoloških izveštaja, u Srbiji će za nekoliko decenija sve vodene zalihe biti trajno ugrožene, iako se za sada Srbija nalazi u prvih pedeset od 180 zemalja rangiranih prema količini iskoristivih vodenih izvora u svetu, prenosi Ekološki forum u Srbiji. Mladen Gvero smatra da gradske vlasti moraju da nađu način da sačuvaju zalihe iskoristivih izvora voda:

„Verujem da će Grad Beograd naći način da taj životni problem, ipak, reši na pravi način. To, međutim, ne može da se reši odjednom. To znači da bi trebalo da se donesu detaljni planovi o pijaćim vodama, odnosno otpadnim vodama u Beogradu i Srbiji. To će se, svakako, rešavati isključivo sukcesivno. Svi oni koji obećavaju da taj problem mogu da reše za godinu - dve, obmanjuju nas ili nam svesno predočavaju nešto na šta ne možemo da računamo.“

U opštinama u Srbiji postoje projekti za kontrolu otpadnih i komunalnih voda, koji su za sada samo na nivou „projekata“. Takođe, 2006. godine, kako je bilo objavljeno na veb-sajtu Skupštine grada Beograda, trebalo je da bude raspisan međunarodni tender za „Master plan za upravljanje otpadom“ i „Master plan za otpadne vode“.

Javnost, međutim, nije upoznata sa sudbinom tih tendera, pa samim tim ni planovima o nadzoru zagađenih voda. Ti planovi trebalo je da se odnose na period do 2030. godine i trebalo je da obuhvate sisteme za odvođenje otpadnih voda. I dok je Beogradu hitno potrebno barem pet fabrika za preradu otpadnih voda, za sada su u toku samo pregovori o sredstvima koja ce za njihovu izradu biti uložena.

Autorka: Tanja Miščević, Beograd

Odgovorni urednik: Ivan Đerković