1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Pravosuđe

Reformišite Haški sud!

26. oktobar 2016.

Afričke zemlje Burundi, Južnoafrička republika i Gambija neće više učestvovati u radu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. U Africi je sud sporan i ta institucija mora iz korena da se promeni, smatra Abu-Bakar Džaloh.

https://p.dw.com/p/2RiqG
Sierra Leone Niederlassung des Internationalen Gerichtshofes in Freetown
Foto: picture-alliance/ZB/T. Schulze

Da li je Međunarodni krivični sud u Hagu osnovan da bi smenjivao sa vlasti afričke političare? Verovatno nije tako. No, mnogi Afrikanci baš to misle. Zaista, činjenica da se Sud usredsredio na Afriku je, blago rečeno, iritirajuća. Primer je, recimo, postupak protiv kenijskog predsednika Kenijate. Haški sud ga je optužio za zločine protiv čovečnosti, tvrdeći da je odgovoran za nemire posle izbora 2007, a onda povukao optužnicu zbog nedostatka dokaza. Istovremeno, postoji niz političkih vođa širom sveta koji su počinili mnogo teže zločine, a nikada nisu optuženi. Naravno, i Kenijata treba da odgovara za svoje postupke. Ali, moliću lepo, i drugi moćnici moraju pred sud!

Mnogi zločini ostaju nekažnjeni

Zašto ovaj Sud nikada nije optužio bivšeg britanskog premijera Tonija Blera za učešće u ratu protiv Iraka? Letos je jedna britanska parlamentarna komisija obznanila teške optužbe protiv Blera, tvrdeći da je američko-britanska invazija na Irak zasnovana na pogrešnim tvrdnjama i podrivanju autoriteta Ujedinjenih nacija. A Međunarodni krivični sud? Tamo je već 13 godina traje „predistražni postupak“.

Druge važne zemlje kao što su Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države i Izrael uopšte ne priznaju Međunarodni krivični sud. Svaka od tih zemalja je izložena optužbama za kršenja ljudskih prava koja ostaju nekažnjena. Afričke zemlje nisu jedine koje okreću leđa Sudu. Vašington je iste godine prvo potpisao Statut Suda, a potom povukao potpis.

19.09.2014 quadriga Abu-Bakarr Jalloh
Abu-Bakar Džaloh, DW

Uprkos svemu tome, Africi je potrebna sudska instanca koja bi krivično gonila teške povrede ljudskih prava za koje su odgovorni afrički političari. Afrički političari predlažu da Sud za ljudska prava Afričke unije preuzme taj posao. No, to je tek jeftin izgovor.

Afrička unija ne može sama

Naime, ni Afrička unija ni organizacija koja joj prethodila nisu se proslavile efikasnim radom. Kako onda da Sud takve organizacije pozove na odgovornost nekoga, naročito ako se radi od državnicima? Kako bi Afrička unija mogla da organizuje suđenja za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine ako se istovremeno zalaže za imunitet šefova država i vlada?

Jedina alternativa je Međunarodni krivični sud u Hagu. Ipak, njega Ujedinjene nacije moraju iz temelja da reformišu. Sud se mora nadograditi kako bi postao institucija sa daleko širim mandatom koji bi podrazumevao krivično gonjenje povrede ljudskih prava i u zemljama stalnim članicama Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija – SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Rusiji i Kini.

Afrička unija mora da sarađuje

Ujedinjene nacije bi morale da prenesu na Afričku uniju više nadležnosti. Na primer, stalno članstvo u Savetu bezbednosti. Više prava znači i više obaveza. Moguće je da bi stalno članstvo u tom organu UN omogućilo veću mogućnost pozivanja na odgovornost zemalja članica Afričke unije za povredu ljudskih prava.

Osim toga, novi Međunarodni krivični sud bi morao organizovati procese što bliže mestima gde su se zločini dogodili. Specijalni sud za Sijera Leone bio je pozitivan primer, jer su ga Afrikanci cenili upravo zato jer je njega Međunarodni krivični sud osnovao u zemlji u kojoj su se desili zločini.

Afrički lideri bi trebalo da se osete kao deo međunarodnog pravnog sistema, a ne kao njegove žrtve. Tada ne bi mogli pričati svojim građanima da ih međunarodna pravda nepravedno progoni.