1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Racija, saslušavanje, deportacija...

8. septembar 2010.

U poslednjih nekoliko meseci oko 8.000 Roma vraćeno je u Rumuniju i Bugarsku. Za predsednika Sarkozija su ilegalna romska naselja leglo kriminala. Za Brisel je sporno ograničavanje prava građana EU na slobodu kretanja.

https://p.dw.com/p/P6eI
Brisel zabrinut, Pariz ne popušta
Brisel zabrinut, Pariz ne popuštaFoto: picture-alliance/dpa

Upravo je to predmet diskusije koju su evropski parlamentarci, juče 8.9. u Strazburu započeli. Sve je više onih koji kritikuju politiku Pariza i zahtevaju humanitarni pristup problem, a ne samo politički. Poslednjih godina, kako je rastao broj Roma koji žive u francuskim gradovima, jedina sigurna pomoć ljudima koji žive u ekstremnom siromaštvu dolazi od nevladinih organizacija. Jedna od njih je i „Lekari sveta“. Ulicama Strazbura jednom sedmično prođe tim lekara koji Romi pokušava da pomogne.

Lekar, babica, studentkinja medicine i vozač kreću kamp-vozilom u uobičajenu vožnju po Strazburu. Između bivšeg sportskog aerodroma i sivih stambenih zgrada, nalazi se prvo naselje sa desetak kamping kućica. U prvom redu žene i deca već čekaju tim „Lekara sveta“ - organizacije za pružanje pomoći. Na mestu gde su parkirane kamp kućice, nema ni vode ni struje.

Lekarska pomoć na licu mesta

Filip Asler, lekar opšte prakse, pregleda pacijente u kamp vozilu. Jedan dečak je došao sa zapaljenjem sluzokože želuca, jednu ženu je boleo zub. Dao sam im lekove. Recept im ne bi pomogao, pošto nemaju zdravstveno osiguranje. Ponekad im donosimo i sredstva za higijenu: sapun, penu za brijanje i četkice za zube.

Nakon pola sata vožnje, stižu u sledeće naselje. U Strazburu ih je trenutno šest. Broj stanovnika varira, ljudi dolaze i odlaze. Procenjuje se da u celom Alzasu ima oko 250 Roma.

Dosta mi je, idem nazad

Odmah pored autoputa nalazi se malo naselje, ovoga puta od šatora. Tu srećemo Stefanu Stanesku. Ova 60-godišnja Romkinja više ne želi da se odupire zahtevima francuske države.

„Dosta mi je, želim da se vratim mojoj deci, u Rumuniju. Prihvatam ponudu francuske države koja mi plaća povratak. Ipak sam ovde dobro lečena - operaciju kičme u Rumuniji nikada sebi ne bih mogla da priuštim.“

Za francusku državu takvi slučajevi nisu deportacija, već dobrovoljan povratak u zemlju.

Saslušavanje za saslušavanjem...

Idemo dalje, u jedno naselje van grada. Ovde je policija pre nekoliko dana intervenisala, posle čega je muž jedne 60-godišnje žene vraćen u Rumuniju.

„Nekoliko puta su nas saslušavali. A onda su došli po mog muža. Ostala sam sama sa četvorogodišnjim unukom. Njegovi roditelji žive u Rumuniji.“

Gabrijela, koja je prevodilac organizacije „Lekari sveta“ objašnjava da se često dešava da se članovi jedne porodice razdvajaju. „Ti Romi su kao ping-pong loptice između Rumunije i Francuske“, kaže Gabrijela.

Autori: H. Frik, M. Veljković

Odg. urednik: N. Jakovljević