1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Prvi muzej o migracijama u Evropi

1. avgust 2012.

U Bremerhafenu se nalazi prvi muzej migracije u Evropi. U njemu je multimedijalno prikazan život stranaca u Nemačkoj. Posetioce očekuje 15 životnih priča migranata. Obišli smo muzej i evo šta smo zabeležili.

https://p.dw.com/p/15he2
BremerhavenFoto: DW

Na velikoj tabli piše “Dobrodošli u Nemačku“- njoj bi se gastarbajteri sigurno obradovali. U Nemačkom muzeju migranata u Bremerhafenu, ona obeležava prelaz sa izložbe o iseljavanju, na izložbu o useljavanju. Nova zgrada otvorena je krajem 2012. godine.

Doseljavanje počinje 1970. godine kioskom kakvih i dan danas ima najviše u Rajnskoj oblasti. “Zapošljavanje gastarbajtera momentalno se obustavlja“ – može se pročitati. Sve novine na kiosku sličnog su naslova. 24. novembar 1973. Samo jedan dan ranije, nemačka vlada je odlučila da više ne dozvoljava dolazak stranaca u Nemačku. Samo članovi porodica i deca imaju pravo da se pridruže. Drugim rečima, izložba počinje prekretnicom u nemačkoj imigracionoj politici.

Od kioska put vodi u levo, kroz pasaž prodavnica, tipičan za sedamdesete godine. Ispred jednog prozora narandžasta zavesa, polu povučena, na jednoj karti crvenim slovima piše „cenovnik“ i „sakodnevno svež šlag“. Italijanska porcija sladoleda košta 80 feninga, mala porcija 30. To je poslastičarnica italijanskog sladoledžije Silvia Olivijea. Kao i mnoge njegove kolege, on potiče iz Dolomita.


Iz Italije preko DDR-a do Volfsburga

Još početkom 19. veka njegova porodica je krenula po Evropi, kolicima za sladoled u južnu Nemačku. Silvio je tu rođen 1907. Kao mladić iselio se najpre u Elzas, gde je od strica naučio kako se pravi sladoled. Posle kratkog boravka u Italiji, ovaj mladi Italijan se 1936. doselio u Verdau u Saksoniji, gde je otvorio prvu sladoledžinicu.

Godine u Nemačkoj Demokratskoj Republici nisu uvek bile lake za ovog Italijana, koji je u međuvremenu tamo osnovao porodicu. Ali bio je snalažljiv, kaže Ilka Zer koja radi u muzeju. „Kada bi nestale sirovine za sladoled, on bi posegao za makazama i radio kao frizer“. 1953. godine je porodica Olivje preko Berlina prebegla u Zapadnu Nemačku, preko Frankfurta na Majni u Volfsburg. Iseljavanje iz Nemačke Demokratske Republike na Zapad bilo je zabranjeno. Tu potomci Silvija Olivjea i danas imaju sladoledžinicu.

Tragovi u nemačkom društvu

Na izložbi se vidi kako su doseljenici ostavili tragove u nemačkom društvu. Odavno se dosta toga potpuno odomaćilo, kao na primer hrana: italijansko testo, pice i turski doner.

Na osnovu 15 portreta na novoj trajnoj izložbi u Bremerhafenu je prikazano kako stranci žive u Nemačkoj. Prvi je portret Hugenota Filipa Konora 1710. Poslednji su portreti Srba Gordane i Zorana Nikolića koji su pobegli od građanskog rata. Direktorka muzeja Simone Ajk kaže da svi nisu imali utisak da su dobrodošli. Najviše je predrasuda bilo prema Turcima. Oni ne mogu da zaborave napade na migrante u Nemačkoj početkom devedesetih, na podmetanje požara u kojima su stradali ljudi.

Iznenađujuća je priča migranata iz Srbije, kaže Ajk. “Jednu porodicu su susedi tako ljubazno prihvatili, da ona sada trajno želi ovde da ostane, a i deca su dobro integrisana u nemačko društvo."

Autori: Katrin Erdman / Mirjana Veljković-Kine
Odg. urednik: Jakov Leon

DAH Haus. DAH Auswandererhaus Bremerhaven Flash-Galerie Pressebilder: http://www.dah-bremerhaven.de/german/german.html Eingestellt September 2010
DAH Auswandererhaus Bremerhaven Flash-GalerieFoto: Deutsches Auswandererhaus/Werner Huthmacher