1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Prijateljstvo graditi svakog dana

22. januar 2013.

Prijateljstvo između Nemaca i Francuza nije samo „državni rezon“ nego lična životna priča, kaže nemački savezni ministar spoljnih poslova Gido Vestervele u razgovoru za Dojče vele.

https://p.dw.com/p/17Ojn
Foto: picture-alliance/dpa

Dojče vele: „Gospodine ministre, 50 godina Jelisejskog ugovora, 50 godina nemačko-francuskoga pomirenja Što to znači za našu zemlju?

Vestervele: „Prvo, to znači da je nemačko-francusko prijateljstvo pravi biser u našem evropskom blagu. Ali, naravno, i stvarni, noseći stub za nas kao naciju. Ako se samo ima na umu da između gradova u Nemačkoj i Francuskoj postoji oko 2.000 partnerstva, to pokazuje i svu širinu. Nemačko-francuski televizijski program, vojnici koji sarađuju u odgovarajućim brigadama… Ono što je počelo pre 50 godina doživelo je veličanstven razvoj.“

Da li je nemačko-francusko pomirenje između francuskog predsednika De Gola i saveznog kancelara Adenauera bilo temelj uspešne priče o miru na našem kontinentu?

Gido Vestervele tokom intervjua za Dojče vele
Gido Vestervele tokom intervjua za Dojče veleFoto: DW/M. Hoffmann

„To je bio početak koji je postao temelj prijateljstva među narodima. Ja sam lično u mladosti doživeo delovanje Ustanove za nemačko-francusku saradnju mladih u Porajnju. To su neverovatno uspešne priče koje su tu ispisane. Kako smo kao mladi ljudi inspirisani da se dopisujemo i sklapamo prijateljstva ili da međusobno posećujemo naše zemlje.“

Jeste li u to vreme još doživeli staru mržnju (prema Nemcima)?

„Jesam, ja sam to još doživeo. Ali, ne bih to nazvao starom mržnjom nego jednostavno žalošću ili zgražavanjem nad onim što je Nemačka nanela Francuskoj u Drugom svetskom ratu. Doživeo sam to kad sam s prijateljima bio u Bretanji na logorovanju. Hteli smo da kupimo nešto u nekoj maloj prodavnici i jedna starija gospođa nije htela da nas usluži. Otišla je u prostoriju iza, i čuli smo je kako plače. Onda je u prodavnicu došla njena ćerka i rekla nam: 'Momci, to nema veze sa vama. Razlog je što su muža moje mame, mog oca, u Svetskom ratu ubili Nemci.' To mi se dogodilo 1970-ih godina. Srećom, to danas više ne karakteriše odnose naših naroda. Danas, Nemačka i Francuska – Francuska i Nemačka gledaju pre svega napred, na ono što možemo zajedno učiniti.“

Nemačka i Francuska su uvek bile motor evropskog napretka, to je važilo za Evropsku ekonomsku zajednicu sa šest članica, za Evropsku zajednicu sa devet i 12 članica, a onda i za Evropsku uniju sa 15 do 27 članica, uskoro sa 28. Je li nemačko-francuski motor preko potreban za napretke evropskog ujedinjenja?

„Francuska i Nemačka su stvarno za svaki napredak evropskih integracija, jer je to u Evropi conditio sine qua non, dakle nužan preduslov. Naravno, to ne znači da je dovoljno da se slože Nemačka i Francuska. Ali, ako se Nemačka i Francuska ne slože, onda od evropskog procesa nema ništa. Pa ipak je važno, jer ne živimo samo u Zapadnoj Evropi nego u Evropi, da snažno uključimo i druge naše partnere i susede. Snažno se zalažem za to da se u tu saradnju Nemačke i Francuske sve više uključuje i Poljska, naš veliki istočni sused. I bilo je već važnih odluka, na primer približavanje između Poljske i Rusije, otvaranje granice prema Kalinjingradu. To nije samo po sebi razumljivo ako se zna istorija tog regiona, upravo s obzirom na nemačku krivicu. Vidljivo je da se saradnja Berlina i Pariza vrlo inteligentno može dopuniti.“

Nemački ministar Vestervele (levo) sa francuskim kolegom Loranom Fabijusom
Nemački ministar Vestervele (levo) sa francuskim kolegom Loranom FabijusomFoto: picture alliance / dpa

Autori: Aleksander Kudašef / Ana Bogavac
Odgovorni urednik: Ivan Đerković