1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Predsednik Nemačke u Ugandi

Ute Schäffer5. februar 2008.

Horst Keler započeo je svoje peto putovanje po Africi od kako je predsednik Nemačke. Ovaj put u fokusu su Ruanda i Uganda. Moto ovog putovanja glasi - Mir i pomirenje - jer istorija obe zemlje obeležena je nasiljem.

https://p.dw.com/p/D2TI
Horst Keler, Omara Atubo, desno i Benjamin Odoki levo u KampaliFoto: AP

"Nemački predsednik Keler- šampion u oblasti razvoja" - glasio je naslov jednog uglednog ugandskog lista povodom posete nemačkog predsednika Ugandi. Horsta Kelera je to obradovalo . A za ugandske novinare ne može se reći da nisu u pravu . Upravo se u Ugandi Nemačka snažno angažovala , kada je reč o razvojnoj politici- velikodušno je ona izdvajala sredstva za ovu zemlju.

Zemlja na dobrom putu

Izdaci za razvoj u Ugandi još uvek su ogromni, pa ipak, nemački predsednik je prvog dana svoje posete izrazio zadovoljstvo, kada je rekao:"Već prvog dana veoma sam ohrabren razvojem u Ugandi. Mislim da se zemlja nalazi na dobrom putu. I da je, s obzirom na krize u susednim zemljama, postala pravi faktor stabilnosti u regionu."

Uspešno je ova zemlja smanjila siromaštvo, pa ipak još uvek se primećuju posledice dvadesetogodišnjeg građanskog rata - postoje velike razlike u razvoju juga i severa zemlje.Na severu Ugande , građanski rat koji je obustavljen prekidom vatre 2006 godine, sprečio je dalji razvoj. Politički centar ostavio je na cedilu ovaj region.

Nada za sever Ugande

Sada bi ovo trebalo da se promeni, izjavio je u razgovoru sa Horstom Kelerom ugandski predsednik Joveri Museveni."Bilo mi je drago da čujem od predsednika da će na Severu Ugande biti pokrenut razvojni i investicioni program u visini od 600 miliona dolara.Mislim da je to značajno za pomirenje i uspostavljanje mira u ovoj temlji.Da će ljudi, iz izbegličkih logora, moći da se vrate svojim kućama. I da će im se pružiti mogućnost da svoju sudbinu uzmu u vlastite ruke, da nađu posao i žive u miru sa susedima."

Od 20 000 dece vojnika u medjuvremenu su se gotovo svi vratili , istina ne uvek u porodice već u privremene logore, dok oko 2 miliona izbeglih i prognanih lica počinju da napuštaju logore i da se vraćaju u svoja sela.