Pozorišni dijalog sa Iranom
6. jul 2006.Reč je o ambicioznom i hrabrom projektu dijaloga u politički teškim vremnima.Već tri godine iranski i nemački profesori i studenti; glumci i režiseri žele da se sastanu i da izmene kulturne programe. Prva poseta upoznavanja planirana je u julu, kada se očekuje dolazak iranskih gostiju u Nemačku. Šest naučnika iz oblasti obrazovanja Teheranskog Univerziteta, Univerziteta Azad kao i Visoke škole za teatar i film iz Teherana treba da posete Visoku školu pozorišne pedagogije u Osnabriku. Andreas Pope docent na Institutu i opunomoćenik za partnerske odnose govori o onome što je za nemačku stranu bitno u ovom projektu:
"Ono što nas najviše interesuje je naučna razmena izmedju visokih škola za pozorišnu pedagogiju, što znači učiti sa pozorištem. Mi bi smo rado hteli da izmenimo iskustva sa kolegama u Iranu. Rado bismo razgovarli i sa profesorima didaktike, kao i o tome kako se u Nemačkoj i u Iranu obrazuju studenti i kako se izvodi postojeća nastava."
Ali to nije sve. Razmena naučnih programa treba da se zaokruži kroz mnoge ekskurzije, posetama teatru i kroz mnoge kulturne priredbe u Nemačkoj, kao što je na primer Medjunarodni festival dečijeg teatra u Lingenu kraj Osnabrika, a planirana je i zajednička pozorišna turneja studenta u Iranu, kao i u Nemačkoj, navodi Andreas Pope i nastavlja:
"Treba razviti razmenu studentskih grupa koje rade na pozorišnim projektima sa različitim temama koje se tiču pozorišta. Jedna od bitnih tema, zapisana i u programu sigurno je osvrt na žensko pitanje. Druga tema je uzajamno razumevanje različitih kultura. Važno je da se ne dešava samo razmena iskustava medju studentima i profesorima, već i da se može ići i dalje, u pravcu istraživačkog projekta. Na primer po pitanju iskustava pozorišta u islamu i u hrišćanstvu, kao i u različitim kulturama. "
Da pozorišna predstava u islamskoj republici Iran zauzima potpuno drugo vrednosno mesto nego na zapadu, jasno je nemačkim učesnicima u projektu Dijaloga kultura. Zbog toga oni razmenu programa vide i kao šansu da po mogućnosti što više saznaju o drugoj kulturi, kada kroz nekoliko meseci odu u uzvratnu posetu Teheranu. Svakako da tamo na pozorišnoj sceni vladaju religiozna pravila, spojena sa odredjenim ograničenjima za sve glumice u odnosu prema njihovim muškim kolegama. To iziskuje naročito suptilan i obazriv nastup u javnom prostoru, objašnjava Iranka Masvah Firouzadeh, jedna od inicijatorki projekta Dijaloga...
U Iranu je problem to što je veoma ograni čen rad tela -scenski pokret. Pedagoški rad u teatru se intenzivno bavi scenskim pokretom. Naravno postoje vežbe kojima se to postiže, kao što je naravno sve teško realizovati u Iranu. Medjutim, uprkos tome, istovremeno se može i mnogo učiniti. Dovoljno je ako se misli i deluje demokratski i diplomatski. Ako se ima poštovanja prema idejama drugih ljudi. I naravno mora se biti obazriv, da se ne prekorače mere zakona.
Arijan Fariborz