Policija vidi svaki SMS
13. jun 2012.
O tome piše internet-IT portal Golem. Na zahtev poslanika Levičarske stranke Andreja Hunka, saopšteno je sledeće: „Specifikovano objašnjenje ove tehnike u delu odgovora vlade u koji javnost može da ima uvid – nije moguće. Odgovor vlade na ovo pitanje mora biti označen kao tajna (…) jer bi mogao da omogući trećim licima zaključke o mogućnostima i granicama na tom području. Tako bi istrage policije i tajnih službi mogle biti ugrožene, odnosno sprečene.“
„Britanski i američki mediji izveštavaju“, piše dalje Golem, „da policija koristi aparate kao što su Aceso kiosk i Aceso fild proizvođača Rejdio taktiks, kao i aparat UFED proizvođača Selbrajt, kako bi očitavali podatke iz mobilnih telefona. Na taj način mogu da se ponovo uspostave i očitaju i podaci koje su korisnici obrisali. Moguće je očitati SMS-poruke, GPS-podatke, elektronsku poštu, slike i video-snimke, te lozinke za pristup društvenim mrežama. Čitaju se fleš-memorije, čvrsti diskovi, SIM-kartice i druge vrste memorijskih kartica. Firma Aceso je saopštila da je moguće ‚provaliti’ i u uređaje za navigaciju. ’Provale’ u telefone britanska policija, prema sopstvenim navodima, vrši bez sudskog naloga“ Poslanik Hunko kaže: „Odgovor vlade (…) je zabrinjavajući. Pravo poslanika da postavljaju pitanja postalo je beznačajno. Ja ne vidim zašto bi korišćenje forenzičkih alatki potpadalo pod odredbe o tajnosti.“ „Hunko kaže da je želeo da sazna da li, na primer, savezna policija očitava mobilne telefone uhapšenih lica. On dodaje da, sve i ako sporne aparate koriste savezna policija ili ured za pogranični kriminal, to mora biti ispitano sa pravnog stanovišta, sa pozicija građanskog prava.“
Međunarodna policijska mreža
O ovoj temi piše i švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung i to pod naslovom: „Međunarodna policijska mreža“: „U Nemačkoj su se tajno delujuće međunarodne policijske mreže našle na meti kritike. Odgovor na jedno pitanje iz Bundestaga pokazuje da i Švajcarska pripada tim grupama“. Ovaj tekst prenosi nešto drukčije informacije od Golema: „Poslanik Bundestaga Andrej Hunko je zatražio informacije o međunarodnim policijskim mrežama koje tajno deluju. Ovog političara ljuti to što se mimo parlamentarnog nadzora i bez znanja javnosti, radne grupe koriste tajne istražitelje, trojance i tehnologije nadzora. To bi značilo da tajne mreže praktikuju dalekosežne zahvate u osnovna prava građana (…) Iz razloga tajnosti, mnoga pitanja ovog političara ostavljena su – bez odgovora. Stvar je interesantna i iz švajcarskog ugla, što pokazuje činjenica da je Savezni policijski ured (Fedpol) uključen u rad različitih međunarodnih grupa.“
Pauza za Blekberi
Pametni mobilni telefoni su bili tema i u Frankfurter algemajne cajtungu, ali sasvim drukčijim povodom, naime, zbog najnovije inicijative da se mobilni telefoni ne koriste za poslovnu komunikaciju i van radnog vremena: „Ministarka rada Ursula fon der Lajen, u cilju zaštite zaposlenih, traži jasno razdvajanje radnog i slobodnog vremena. U preduzećima moraju postojati jasna pravila kada je reč o nečijoj dostupnosti putem mobilnog telefona ili elektronske pošte, rekla je ministarka. Ona je dodala da poslodavac treba da postavi ta pravila, ali i da zaposleni treba da ih usvoje. ’Kao što šlemovi štite od povreda na radu, tako mora postojati i zaštita od psihičkih povreda; u slobodnom vremenu mora da vlada tišina’, rekla je Von der Lajen. Ona je podsetila da Zakon o zaštiti na radu već nalaže da firme štite svoje zaposlene od prevelikog psihičkog opterećenja, pa i da predviđa i kazne u slučaju da se to ne poštuje.“
„Prema anketi saveza za komunikacije Bitkom, 88 odsto zaposlenih je i van radnog vremena dostupno putem elektronske pošte ili mobilnih telefona. Prva preduzeća su već uvela tišinu: u Folksvagenu je u avgustu 2011. uvedena takozvana ’pauza za Blekberi’ – za oko 2000 zaposlenih koji koriste pametne mobilne telefone, server za komunikaciju radi samo od 7 do 18 časova. Ni zaposleni u Telekomu u slobodno vreme i preko vikenda ne moraju da odgovaraju na elektronska pisma.“
Pripremio: Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković