Po dužnosti ili po savesti?
27. novembar 2007.U Bundestagu se glasa, ovog puta o novom zakonu o penzijama. Poslanik Otmar Šrajner sada bi trebalo da u urnu ubaci plavu karticu i time glasa za predlog vlade. On pripada frakciji Socijaldemokrata, a oni zajedno sa konzervativnim strankama Unije čine vladu. Ali, Šrajner uzima crvenu karticu, čime kaže NE. Njegova savest ne dozvoljava mu da postupi drugačije.
«Uvek sam govorio da ću glasati protiv većine moje frakcije, ako većinska odluka vodi zaoštravanju siromaštva u društvu. Za mene je to pitanje savesti, kaže Šrajner».
Poslanici imaju obavezu samo prema svojoj savesti, i nisu vezani za naloge i ukaze, stoji u članu 38 nemačkog ustava. Znači, dešava se da Šrajner glasa protiv predloga svoje frakcije: kada je na primer reč o povećanju poreza i smanjenju pomoći nezaposlenima. Rukovodstvu stranke to ne odgovara, ono želi stabilnu većinu za nove zakone.
Nije zabranjeno vršiti pritisak
Pred svako glasanje poslanici jednog kluba se okupe i pokušavaju da postignu saglasnost o zajedničkoj poziciji. Prilokom glasanja svi bi trebalo da je se pridržavaju. Prema oceni Jozefa Isensea, profesora državnog prava, koji je 40 godina proučavao položaj poslanika u Nemačkoj, to je dobro:
«Disciplina je uslov za sposobnost funkcionisanja parlamenta. Uslov za transparentnost parlamentarnog rada. Uslov za to da birač shvati šta stranka za koju je glasao uopšte čini, za šta je odgovorna», kaže Isense i dodaje da to nije u suprotnosti sa članom 38, odnosno slobodom savesti poslanika. Ustavom nije zabranjeno da se vrši politički pritisak, zaključuje on.