1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pisci (uvek) pod budnim okom DB-a

16. maj 2009.

Književnost je uvek bila sumnjiva komunističkim kontrolorima društva - oni su uvek bili podozrivi prema formulacijama koje nisu izrečene svakodnevnim jezikom - znajući da se iza književne reči uvek kriju razna tumačenja

https://p.dw.com/p/HrYG
Među dokumentima bivše istočnonemačke Službe bezbednosti bilo je i književnih radovaFoto: AP

Svoje stihove je tada 24-godišnji Sali Salman morao da čuje prilikom saslušanja od strane služne državne bezbednosti - Štazi. Inspektor mu je tom prilikom rekao: „Istražni organ tereti osumnjičenog da je putem navedenih formulacija - „ali na pogrešnom peronu“- okarakterisao odgovornost DDR-a kao korumpiranu i negativnu.“ Evo tih stihova:

U Berlinu

Glavnom gradu DDR-a

Ne prelazi čovek samo

do metroa mnogo stepenica

kako bi zaključio

da je pospeo do vrha

ali na pogrešnom peronu.

Jezik umetnosti je zagonetan

U Salmanovoj knjizi „Dan kupanja“, koja je objavljena u aprilu, mogu se naći kako stihovi tako i protokol sa saslušanja. Opunomoćenica vlade za štazijeve akte, Marijane Birtler, poznaje veliki broj sličnih scena. Njoj je upalo u oči da se ta dva jezika praktično ne mogu povezati. „Na jednoj strani imamo jezik koji je živahan, kreativan i pun umetničkog nadahnuća. Jedno „da“ životu. A na drugoj neljudske i nabacane jezičke formulacije koje potiču iz službeničkog pravilnika.“

Zabranjena literatura – ponovo aktuelna

Studenti glumačke škole „Ernst Buš“ u Berlinu usudili su se da na sceni suprostave ta dva jezika. Njihov scenski nastup nosi naziv „Pod katancem“. Oni citiraju neobjavljene literarne tekstove i dokumenta nekadašnje državne službe. Na tu ideju je došla nekadašnja vrhunska sportiskinja DDR-a, a današnja profesorka literature Ines Gajpel: „Dramaturg Ralf Krolkivic biva sa 18 godina uhapšen. On ostavlja ceduljicu na sto: Draga Silvija, neme je pokupio štazi. Ne znam koliko će trajati. Molim te - ostani. Smisao kolaža je da zamoli publiku da ostane narednih 70 minuta i posluša ovu nekada zabranjenu literaturu.“

Književnost koja govori o diktaturi

Ines Gajpel smatra da se ovoj literaturi ne posvećuje dovoljno pažnje, kada je reč o razotkrivanju diktature. Zbog toga se već godinama zalaže za objavljivanje dela zabranjivanih pisaca. Izdavačka kuća „Bihergilde“ od 2004. godine objavljuje specijalna izdanja pod nazivom „Prećutna biblioteka“ u kojima se nalaze tekstovi autora koji su postali poznati tek nakon što su otvorena akta štazija.

Država (...) ne može da dozvoli

Opunomoćenica vlade za štazijeva akta, Marijane Birtler, je zaključila:

„Ove mlade poete nisu želele da budu neprijatelji, već da se bave umetnošću. Država je morala da tretira kao neprijatelje s obzirom da se u tekstovima nazire formulacija: Država koja ima takav način govora, koja je toliko dramatična, koja ima potrebu da kontroliše, ne može sebi da dozvoli da ovi mladi ljudi nekontrolisano rade šta hoće.“ Salmanova knjiga „Dan kupanja“ je deseto i poslednje izdanje edicije „Prećutna biblioteka“.

Autori: Anila Šuka/Zorica Dragićević

Odgovorni urednik: Saša Bojić