Pesmom protiv krize: Džo Nata

Džo Nata (Joe Natta) je kontautor, sam piše svoje pesme. Italijani imaju izraz za žanr kojem pripadaju njegove kompozicije - musica demenziale. Bukvalan prevod tog izraza bio “otkačena” ili “dementna muzika”. Ali on ipak dobro zabavlja publiku svojim duhovitim stihovima i humorističkim video spotovima.

U svojoj pesmi “La crisi” (Kriza) napravio je izuzetak. Morao je, kako kaže, da bude ozbiljniji.

“La crisi” ne može mnogo toga da učini sem da slušaocu ponudi nešto malo nade. A nada je Italiji i više nego potrebna. Mladi Italijani sve su nezadovoljniji zbog posledica krize, koje su dovele do nepodnošljivih poskupljenja, pre svega stanovanja i energenata, poput gasa. Njihov bes može se uočiti i na društvenim mrežama Fejsbuku i Tviteru.

Nata nije poklonik virtuelnih protesta, jer to onda znači da ljudi neće izlaziti na ulice. A ako nema protesta nema ni promena. Ukoliko se ništa ne promeni, građani će imati sve manje novca - i tom začaranom krugu nema kraja.

“Mlad čovek danas nije u mogućnosti nešto da stvori i započne”, kaže Nata.

"La crisi" (The crisis)

Crisis above us
Crisis below us
Crisis to the left
Crisis to the right

Those who don't jump, are the crisis
There's still a crisis when I'm washing my groin

Crisis in the banks
Crisis on the boats
Crisis in the financial world
Crisis on the job market

The beginning of the crisis
The end of the crisis

They say Italy is finished, but then it gets up again
But only if someone pulls the chair
Out from under our rears
And then someone needs to slowly slowly
Pull out that nice comfortable armchair
From under the politicians rears too