1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Obični ljudi će se pre sporazumeti nego umni i pametni“

16. april 2013.

Nekako na marginama i u senci važnih političkih pregovora o Kosovu, kao i obično ostaju oni, kako ih zovu, „obični građani“, sa svojim brigama i problemima, a naročito oni koji su raseljeni sa Kosova nakon 1999. godine.

https://p.dw.com/p/18GWT
Foto: Reicher/Fotolia

Dragan Prelević, predsednik Saveza udruženja raseljenih sa Kosova u Vojvodini, koje ima blizu 6.000 članova, o pregovorima kaže: „Od pregovora ne očekujem ništa drugo sem mlaćenja prazne slame...“ Prelević često odlazi na Kosovo, da odnese humanitarnu pomoć, iako mu od kuće u Prištini nije ostao ni kamen na kamenu: „Ja na Kosovo idem svakih 15-20 dana, tako da sam ja prisutan dole. I dole mi je, kad odem, lepo. Duša, moralni lek, mirno se osećam kad odem dole. Ja bih bio najsrećniji da se vratim i da umrem dole, na Kosovu, ali nema uslova...“

Goran Golubović kaže da bi se vratio na Kosovo, ali za to nema uslova. Prema njegovim rečima, od 1999. godine do danas svega devet porodica je Savez udruženja raseljenih uspeo da vrati na Kosovo: „Želja moja i volja i jeste da se vratim. Ali treba čovek biti realan, shvatiti kakva je trenutna situacija dole. Prvo, nema nikakve bezbednosti. Pričalo se o povratku, a mi smo od 1999. do danas uspeli da preko Saveza vratimo svega devet porodica, a to je nula. Nismo mogli da obezbedimo tim ljudima sigurnost.“

Sava Ristić iz sela Miloševo u opštini Obilić kaže da bi se vratio, pod uslovom da mu se garantuje bezbednost: „Sigurno bih se vratio u moje selo, jer ja nisam prodao moje imanje, niti mislim da ga prodajem, niti se odjavljujem sa Kosova.“ Ristić dodaje da i Albanci iz njegovog mesta sada žale što su Srbi otišli: „Kukaju sada za nama i Albanci da se vratimo, ali ne smeju od njihovih rukovodilaca. Znači, nije upropašćen samo srpski živalj. Jer mi smo ipak živeli i radili sa Albancima, znamo se, mi obični ljudi. Ulazili smo u kuće, mi kod njih i oni kod nas. Znači, štetu svom narodu je napravilo rukovodstvo, i jedno i drugo.“

Sa jedne od rundi pregovora Beograda i Prištine
Sa jedne od rundi pregovora Beograda i PrištineFoto: Christos Dogas/ European Commission

Kao u drugoj državi

Sava Ristić misli da bi se Srbi vratili na Kosovo, samo da im se garantuje bezbednost: „Da samo ljudima vrate sigurnost. Ništa drugo, ne treba materijalno, da samo vrate sigurnost ljudima, ja mislim da bi se možda 70-80 odsto ljudi vratilo dole.“

Dragan Prelević ne deli to mišljenje: Ja mislim da nema povratka sa ovom politikom koja se sada vodi.“

Goran Golubović još je veći pesimista: „Verujte mi da se 90 odsto raseljenih nikada neće vratiti na Kosovo. Dosta je vremena prošlo, 14 godina je prošlo od rata, ljudi su se adaptirali na nove sredine.“

A kako se oseća Sava Ristić u Vojvodini, u kojoj su živeli njegovi preci pre nego što su se vratili na Kosovo: „Nalaziš se u svojoj državi, a nisi u svojoj državi.“

Dragan Prelević: „Ovde se osećam kao u inostranstvu, kao u drugoj državi.“

Goran Golubović: „Srce je ostalo dole, i uvek će ostati, ne može to gumicom da se izbriše, to će biti i za naredna pokoljenja.“

Pustite obične ljude da se sporazumeju

A koliko oni vole svoj zavičaj, najbolje govori ovo što priča Sava Ristić: „Ja vam kažem i tvrdim i ima dokaza da je Kosovo bogatije i od Vojvodine, i od Srbije, i od Švajcarske je bogatije, samo treba neko da zna da upravlja njime. Jer tamo imate i poljoprivredu, i rudarstvo, i zemlju, i šume, i klimu. A naročito Metohija, Metohija je druga Kalifornija.“

Sava Ristić ima i poruku za srpske i albanske pregovarače: „Pustite obične ljude, oni će se pre sporazumeti nego umni i pametni.“

Autor: Dinko Gruhonjić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković