1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

O strancima i Nemcima – bez dlake na jeziku

27. decembar 2010.

Nemačka je godinama ignorisala činjenicu da u njoj živi oko 15 miliona građana stranog porekla. U godini na izmaku ta činjenica je, posebno kroz polemike o muslimanima, izbila na površinu. Rasprava je obeležila godinu.

https://p.dw.com/p/QkTz
Tilo Saracin izneo teze o propaloj integraciji
Tilo Saracin izneo teze o propaloj integracijiFoto: dapd

Kada je reč o strancima u Nemačkoj, 2010. je obeležila je do sada neviđeno otvorena javna diskusija. Došlo je do prave eksplozije u polemici koja je, inače, godinama vođena veoma uzdržano. Konačno se javno priznalo da stranci nisu gastarbajteri, radnici na privremenom radu. Otvorena su mnoga pitanja, na primer: koliko integracije se može zahtevati od jedva pismenog priučenog radnika iz istočne Turske, a koliko od akademski obrazovanog žitelja Istanbula.

Rasprava se intenzivirala posebno posle spoznaje da Nemačku ovi potonji, dakle dobro obrazovani i ambiciozni stranci, ionako više-manje zaobilaze u velikom luku. Iz ove spoznaje se rodila teorija po kojoj u Nemačkoj isključivo žive loše obrazovani, neuki stranci koji nemaju volje, a ni kapaciteta za nešto što se zove – integracija.

Mada ova teorija nije nova, ona je 2010. dobila novog portparola u liku i delu Tila Saracina, socijaldemokratskog političara i sada već bivšeg člana uprave Nemačke centralne banke. Njegova knjiga „Nemačka ukida samu sebe“ odmah se našla na listama bestselera, a Saracin je bio učesnik u brojnim javnim i televizijskim diskusijama. Na njima se uglavnom raspravljalo o teoriji po kojoj je budućnost Nemačke ugrožena zbog sve brojnije populacije stranaca, pri čemu je Saracin posebno na zub uzeo one muslimanske veroispovesti.

Više nacija – reprezentacija

Sami Kedira i Mesut Ozil, zajedno u dresu Nemačke i Rala
Sami Kedira i Mesut Ozil, zajedno u dresu Nemačke i RalaFoto: picture-alliance/dpa

Ova tema nije zaobišla ni glavni sportski događaj 2010, Svetsko prvenstvo u fudbalu. Iako su i na prošlim prvenstvima za pancere igrali igrači čiji roditelji nisu rođeni Nemci, ove godine je nemačka reprezentacija već na prvi pogled odavala do koje mere je Nemačka postala multikulturno društvo.

Poverenica savezne vlade za integraciju, Marija Bemer, nije propuštala priliku da u javnosti naglasi činjenicu da je 11 od 23 igrača koje je selektor Joahim Lev poveo u Južnu Afriku, stranog porekla. „Kada malo bolje pogledam oko sebe, vidim da nas ima sa svih strana. Mnogi kažu – ‘Mi smo Nemci, mi pripadamo ovde!’ I zato smatram vrlo važnim što je Mesut Ozil odlučio da zaigra za nemačku reprezentaciju. To je bila važna odluka i mislim da bi mnogi koji su ovde odrasli isto tako trebalo da se odluče.“

Mesut Ozil, turskog porekla, i jedna druga zvezda pancera Sami Kedira, iz nemačko-tuniskog braka, dva su primera uspele integracije. Ipak, ključ uspešne integracije je pre svega jezik. „Ko ne govori jezik zemlje u kojoj živi samo je pasivni posmatrač. Oni koji nauče jezik, napreduju, a i drugima se daje dobar primer“, smatra Bemer.

Na sledećoj strani:

Nisu svi Mesut Ozil

Nisu svi Mesut Ozil

Međutim, šarena nemačka reprezentacija, osvojeno treće mesto na Svetskom prvenstvu i multikulturne mase koje su pred ekranima na trgovima nemačkih gradova pratile uspeh nemačkog tima – jedna su strana medalje.

Predsednik Vulf sa suprugom Betinom u poseti Turskoj
Predsednik Vulf sa suprugom Betinom u poseti TurskojFoto: dapd

Druga strana se pokazala ubrzo posle Mundijala, krajem avgusta, kada je iz štampe izašla pomenuta Saracinova knjiga. Autor je doduše i ranije „talasao“, uglavnom na račun stranaca, međutim, ovaj put je izazvao pažnju tezama o niskoj inteligenciji migranata turskog i arapskog porekla kao i tvrdnjom da „jevreji imaju zajednički gen“. Ipak, nisu svi stranci na meti Saracina: „Migranti iz istočne Evrope, Indije, Kine ili Vijetnama nemaju problema sa integracijom. Ove grupe su bolje obrazovane i imaju više izgleda na tržištu rada i od Nemaca. Oni oplemenjuju Nemačku, ekonomski, kulturno i društveno“, kaže Saracin.

To, po Saracinu, ne važi i za četiri do šest miliona useljenika muslimanske veroispovesti. Problemi sa integracijom ove grupe imaju sve evropske zemlje. „Ko nije obrazovan, ko ovde dolazi samo zbog socijalnih povlastica, ko sa sobom dovlači mnogočlanu porodicu, ko odbija našu kulturu – taj večito ostaje stranac i više košta društvo nego što mu doprinosi“, zaključuje Saracin.

Islam je deo Nemačke

Ovakve i slične njegove izjave su uzburkale mnoge duhove u Nemačkoj. I dok mu neki daju za pravo, prebacujući mu jedino način na koji te istine iznosi u javnost – drugi smatraju da je Saracin na potpuno pogrešnom putu. Među njima je i novi nemački predsednik Kristijan Vulf koji je već prilikom preuzimanja funkcije izjavio da će fokusu njegovog rada biti upravo integracija. A svom prvom značajnom govoru, prilikom proslave 20. godišnjice nemačkog ujedinjenja, Vulf je rekao:

„Hrišćanstvo nesumnjivo spada u Nemačku, Judaizam nesumnjivo spada u Nemačku. To je naša hrišćansko-jevrejska istorija. Ali, u međuvremenu i islam spada u Nemačku.“

Tilo Saracin na predstavljanju knjige "Nemačka ukida samu sebe"
Tilo Saracin na predstavljanju knjige "Nemačka ukida samu sebe"Foto: picture-alliance/dpa

Međutim, umesto da smiri, ova izjava je dodatno uzburkala duhove. Ovaj put su iritirani bili konzervativni krugovi. „Mi smo, kao Hrišćanska unija, za dominantnu nemačka kulturu ovde u zemlji. Mi smo protiv multikulturalnosti. Multikulturalnost je mrtva“, izjavio je krajem oktobra izjavio Horst Zehofer, predsednik Hrišćansko-socijalne unije (CSU). On se istovremeno založio za zaustavljanje useljavanja iz „drugih kulturnih podneblja“.

Rasprava oko toga kako se odnositi prema strancima, pogotovo onima muslimanske vere, nastavljena je nekoliko sedmica kasnije prilikom posete nemačkog predsednika Vulfa Turskoj. Svoje kritičare „kod kuće“ on je utišao govorom u turskom parlamentu čija suština glasi: „Hrišćanstvo nesumnjivo spada u Tursku.“ Muslimani u Nemačkoj mogu da upražnjavaju svoju veru, što se vidi po sve većem broju džamija u zemlji. Istovremeno, Nemačka očekuje da „Hrišćani u islamskim zemljama imaju isto pravo, da svoju veru upražnjavju javno, da školuju svoje sveštenike i da grade crkve.“

Pred kraj godine javna rasprava o useljavanju i integraciji stranaca se smirila. No, s obzirom na demografsku situaciju i nedostatak radne snage u mnogim sektorima, useljavanje je tema koja će još dugo zaokupljati nemačku javnost. Ta tema, kako je rekao nemački ministar unutrašnjih poslova zahteva „smisao za realnost, podršku, staloženost i strpljenje“.

Autor: Sabine Riperger/ Nenad Krajcer

Odg. urednik: Nemanja Rujević