1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nuklearni adut u rukama Kremlja

4. april 2018.

Prva nuklearna elektrana Turske gradi se ruskom tehnologijom. Stručnjaci upozoravaju da pompezni projekat verovatno neće biti završen na vreme te da, ako bude problema, Moskva ima daleko jače karte u rukama.

https://p.dw.com/p/2vRt5
Centrala Akuju bi trebalo da izgleda baš kao ova u Novovoronježu u RusijiFoto: picture-alliance/dpa/AA/N. Shvetsov

Turski predsednik Erdogan i ruski predsednik Putin su u utorak prisustvovali ceremoniji polaganja kamena temeljca za izgradnju prve nuklearne elektrane u Turskoj. Planirana elektrana Akuju u provinciji Mersin na obali Sredozemnog mora bi trebalo da košta 20 milijardi dolara i podmiruje oko deset odsto turskih potreba.

Prema mišljenju nekih stručnjaka, Turskoj, koja je na energetskom polju sve više zavisna od Rusije, neće biti lako da dobije očekivanu upotrebljivu snagu od tog projekta. Jer, ni transfer tehnologija iz Rusije niti datum završetka elektrane nisu dosad zacementirani.

Sporazum dve zemlje o elektrani Akuju je potpisan još 2010. godine. Prvi reaktor bi trebalo da sa radom započne 2023. godine. Druga tri bi zatim trebalo da budu puštna u rad godinu za godinu – tako bi elektrana s četiri jedinice od po 1.200 megavata od 2026. radila punom parom.

 - pročitajte još: Saveznici iz nužde

Jedna od najglasnijih kritika je da Turska sve više zavisi od Rusije na energetskom planu. Rusija je već jedan od najvećih isporučilaca gasa i treći po važnosti isporučilac nafte Turskoj. Ankara bi trebalo da diverzifikuje izvore energije, kaže za DW Tugče Varol, naučna savetnica instituta 21. Century Turkey. „Energetska politika turske vlade, posebno od 2010. godine, oblikuje se tako da izabrana preduzeća profitiraju umesto da se obezbedi dugoročna energetska sigurnost.“

„Lično nisam protiv sigurne nuklearne energije s najmodernijom tehnologijom“, dodaje Varol. „Ali projekat poput centrale Akuju bi trebalo da bude realizovan u razvijenoj ili barem demokratiji koja se nalazi u fazi razvoja, gde postoje mogućnosti za slobodu kritičkog preispitivanja. Inače projekti nuklearnih elektrana, ukoliko mediji ne mogu ništa preispitati, a tenderi nisu transparentni, donose više štete nego koristi.“

Nejasnoće nisu uklonjene

S druge strane je tu nekoliko tačaka koje su još nejasne. Novinska agencija Rojters je izvestila da će elektrana teško početi sa radom kada je planirano, 2023. na 100. godišnjicu osnivanja republike. Razlog je što ruski koncern Rosatom ima poteškoća da pronađe lokalne partner. Rosatom te tvrdnje odbacuje.

Türkei Recep Erdogan & Wladimir Putin in Ankara | Grundsteinlegung-Zeremonie Akkuyu AKW
Erdogan i Putin na svečanosti povodom pokretanja izgradnje nuklearkeFoto: Reuters/U. Bektas

Odnos između Rusije i Turske će odrediti i budućnost tog projekta. Jedna od najspornijih tačaka je tehnološki transfer iz Rusije. Jedna zemlja ne bi trebalo da gradi nuklearnu elektranu ako ne dobije tehnologiju, ističe profesor Šarman Genčaj koji je godinama radio pri Institutu za atomsku energiju na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu.

On tvrdi da sporazum između dve zemlje ne jamči prenos tehnologije: „Tako budućnost projekta leži u rukama naših ruskih prijatelja koji poseduju znanje. Mi se nadamo da neće doći do problema, jer kad tokom jednog projekta izgradnje nuklearne elektrane dođe do zastoja, onda deblji kraj uvek izvuče zemlja koja je naručila projekat.“

 - pročitajte još: Srpska dilema: odakle će doći gas?

I Tugče Varol smatra da Rusi imaju bolje karte. Za Rusiju je, kaže ona, uvek važno da investicije na energetskom polju zadrži pod svojom kontrolom. Isto kao u Ukrajini bi Rusija sopstvene investicije htela da zadrži pod kontrolom kaže ona: „Ako Turska svoja obećanja prema Rusiji u vezi s energetskim projektima ne ispuni, Rusija bi Tursku kaznila. Ili, ako bi se Turska odlučila da ne kupi ruski protivraketni sistem S-400, projekat Akuju bi mogao da se odugovlači.“

Prema mišljenju profesora Genčaja je neophodno da se takav projekat zasniva  na dugoročnoj energetskoj politici. „Ne možemo reći da je to slučaj kod naših energetskih projekata. No, to je bilo isto i kad su druge vlade bile na vlasti. Odgovorna politika za nuklearnu energiju mora biti dugoročna i postojati u obliku jednog nacionalnog strateškog dokumenta, koji politički, pravno, naučno i tehnološki raspravljaju i prihvataju sve strane.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android