1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Noć veštica ne potiče iz Amerike, već iz Evrope

Petra Tabeling1. novembar 2008.

Iako većina ljudi veruje da praznik Helovin potiče iz Amerike, istorija kaže drugačije. Noć veštica dolazi iz Evrope. Tačnije iz Irske, čiji narodni običaji vuku korene iz predhrišćanskog doba, tj. iz paganizma.

https://p.dw.com/p/FlZC
Helovin žurka
Helovin žurkaFoto: dpa

Na Noć veštica, 31. oktobra u gradu u Severnoj Irskoj, Deriju, svi su na nogama, i deca i odrasli. I to ne samo da bi proterali duhove, već da bi se i sami od njih plašili. Tokom poslednjeg dana oktobra, mali i veliki doživljavaju jezive priče koje su se navodno odigrale u gradu. Strah i jeza su pritom zagarantovani.

U predvorju hale turističkog centra u Deriju postaje tesno. Oko 100 dece, mladih i odraslih načuljenih ušiju prati priče muškarca, kostimiranog u pripovedača bajki iz prošlog veka. Turistički vodič Tomi posetiocima željnih strave, osvetljava sa starom gas lampom put kroz zamračene sokake grada.

Raspoloženje posetilaca je baš kako treba

Maskiranje po obavezno
Maskiranje po obaveznoFoto: AP
Prva stanica na putu kroz prošlost grada jeste mračno groblje sa starim nadgrobnim spomenicima. Tomi zauzima mesto ispred gvozdene kapije i priča o borbi za tron između katoličkog kralja Jakoba drugog i protestantskog ratnika-heroja Vilhelma od Oranije, kod kojeg su Jakobovi vojnici pokušali da zauzmu protestantski grad Deri.

„Crkva iza mene je nekada bila groblje. A zidovi su podignuti kako bi štitili protestante od upada Iraca. Kada su 1689. Irci napali protestante, osam meseci je trajala opsada tokom koje je poginulo 7000 ljudi. Tada nije bilo mesta za sve mrtve na ovom groblju. Tako su leševi zakopani u podrumima ulice koja se nalazi iza nas. A kada su na tim mestima izgrađene kuće, posmrtni ostaci su bili izvađeni. Zato je ta ulica najveće „leglo“ duhova u gradu. U njoj se često mogu videti čudne pojave. A najpoznatije među njima su dve maskirane osobe koje ruku pod ruku šetaju ulicom.“

Noć veštica keltski praznik

Bez bundevi ne ide nikako
Bez bundevi ne ide nikakoFoto: AP

Turističkom vodiču Tomiju groblja su omiljena mesta. Iako je prvobitno Noć veštica bila keltski praznik u kome su Druidi u noći na 1. novembar proslavljali kraj godine i prelaz iz svetlog u tamno godišnje doba, vrlo brzo se iz tog praznika razvio običaj, po kome se na Noć veštica proteruju nemirne mrtve duše. Što je bilo dovoljno za nastanak mnoštva jezivih priča u gradu Deriju, čija je istorija stara 1400 godina.

Grupa posetilaca se slušajući priče od kojih se diže kosa na glavi, i sa kojima se zaista vraćaju u prošlost starih vremena, polako kreće ka Tauver muzeju. Tamo se održava tradicionalna povorka. A kome još nije dosta grozote, odlazi u srednjovekovnu kulu sa tamnicama i to na svoju ruku. Tamo posetioce dočekuje mrkli mrak koji povremeno narušavaju baklje. Vratari sa glomaznim gvozdenim alkama mrmljaju nešto o crnim psima, na koje treba obratiti pažnju.

Šetnja strave i užasa

Strava i uzas
Strava i uzasFoto: AP

U ruševinama impresivni relikti kao stara oružja podsećaju na istoriju grada, koji je nastao u 6. veku formiranjem manastira. I čini se da se i tamo oseća prisustvo duhova.

Posle šetnje pune strave i užasa počinje razuzdano ludovanje u Deriju. Niko u gradu u Severnoj Irskoj više ni ne pomišlja na spavanje. Naprotiv: mladi našminkani i kostimirani u veštice, duhove ili čarobnjake, jure niz ulice da bi završili u neki od noćnih klubova.

Mnogobrojne muzičke grupe spremaju se za vrhunac večeri – u ponoć 1. novembra na Dan svih svetih, veliki vatromet označava kraj jezivih igara. A onda se duhovi od krvi i mesa polako razilaze kućama, a bića iz podzemlja možda još sretnu samo u snovima.