1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nikad dosta (ne)talentovanih!

11. jul 2009.

Poslednjih godina su u trendu tzv. „realne“ emisije u kojima se naročito mlađoj publici navodno pruža prilika da ostvare svoje snove. Iako su takve emisije često neukusne, interesovanje publike, pa i učesnika, ne opada

https://p.dw.com/p/IlYP
Ustreptale kandidatkinjeFoto: DW / M. Schaum

"Šteta što nisam prošla (dalje). Ali, sledeće nedelje idem u Berlin da tamo okušam sreću. Treba se boriti sve dok ne primetiš da više ne možeš", kaže jedna učesnica audicije u nastavcima. Njen „ispisnik“, 17-godišnjak, kaže: "Želeo bih da postanem poznat i da pravim muziku tako kao Majkl Džekson. Ne znam je li ovo ovde prava stvar za mene, ali nadam se da ću proći dalje" - Jedno obično subotnje popodne u poslu sa audicijama. Jedna velika nemačka privatna televizija vrbuje kandidate za šou za otkrivanje talenata "Pop-zvezda" obećanjem: ko ovde pobedi, postaće sasvim veliki, postaće prava zvezda. TV-ekipa rutinski "propušta" kandidate kroz "sito" kvalifikacija - posle dva otpevana takta već im se saopštava da li su se plasirali u sledeći krug ili ne.

Popularnost – bilo kako

"Ja sam čovek. Pokušavam da iskoristim sve šanse i mogućnosti koje mi se pružaju. Bože moj – zašto da ne pokušam? Ljutiću se ako ne pokušam to, dakle, zašto da ne postanem pop-zvezda?", prenosi 16-godišnja Danijela. Ovakve emisije sa takmičenjima kandidata koji se od pretkvalifikacija probijaju do finala, već dugo su popularne u Nemačkoj. Kandidati znaju šta ih čeka. Na primer, kamermani vole da usnime neobične kandidate - da bi zabavili gledaoce. Posebno su traženi oni za koje je jasno da su antitalenti. Ljudima uopšte ne smeta to što se blamiraju - ako dočekaju svojih pet minuta pre kamerama. To što im se nacija smeje - to je svejedno. I to je popularnost.

Agenti traže podesne kandidate

Suzana Ridrih gotovo dvadeset godina traži kandidate za televizijske emisije, ali ne za audicije, već za razgovore u studiju u kome razni ljudi u javnost iznose svoje probleme i prljav porodični veš. Ona sarađuje sa čitavom mrežom agenata u Nemačkoj. Ko su ti agenti? "To su ljudi koji žive u malim gradovima ili selima“, kaže Suzana, „i koji prate zbivanja i u jednom trenutku mi se jave i kažu: slušaj, ta i ta porodica je zanimljiva, imaju dvanaestoro dece, svako zna nešto posebno ali muče ih problemi jer žive bez oca - ja onda sa takvim porodicama stupam u kontakt". Iz takvog kontakta može nastati čitava dokumentarna serija u kojoj pratimo kako jedan stručnjak takvoj porodici pomaže u rešavanju problema - gajenju dece, renoviranju stana ili držanju dijete.

Nezasitoj televiziji stalno su potrebni novi kandidati. Zato neke agencije postavljaju slike i snimke svojih pulena na internet: "Zdravo, ja sam Alisa, moj talent je pevanje..."; "Ja sam iz Kelna, jedem Doner i Kebab, i rado živim u Nemačkoj"; "Zdravo, ja sam Anke a moj talenat je da umem da se transformišem" – samo su neke od stotina sličnih samoreklama.

Autori: Marlis Šaum/Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivana Ivanović