1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nije izbledelo sećanje na bombardovanje

24. mart 2010.

Sećanja ljudi na početak NATO bombardovanja bivše SR Jugoslavije nisu izbledela. Nakon 11 godina, emocije su i dalje prisutne. Dva svedoka, koja su tada bila na suprotnim stranama, govore kako su doživeli te teške dane.

https://p.dw.com/p/MaWs
F-117 iznad SR Jugoslavije 1999. godineFoto: AP

Kosovski novinar Gzim Badžaku priseća se da je 24. marta 1999. godine, poslavši svoj poslednji izveštaj za radio Slobodna Evropa, u pet posle podne krenuo kući. Bombardovanje je počelo tačno u 20 časova.

„Imali smo tada kancelarije u neposrednoj blizini hotela Grand. Ono što sam mogao da vidim bile su prazne ulice, policajci u maskirnim uniformama i mnogo automobila sa tamnim staklima i bez registarskih tablica. Od tog mesta do stana u kome sam tada živeo bilo je desetak minuta. Bili su to najduži minuti u mom životu. Tog dana sam do negde jedan posle ponoći, dok nisam potrošio sve moguće baterije, izveštavao šta se događa, koji se ciljevi napadaju, onoliko koliko sam iz mog stana mogao da vidim.“

Badžaku ističe da je u to vreme raditi za strane medije značilo biti obeležen kao izdajnik Srbije:

„Niste nikad bili sigurne da li će vas na izlazu iz redakcije, možda iz kuće, sačekati policija i odvesti da se o vama ne sazna ništa.”

Teška vremena

I doktorka Rada Trajković je 24. marta ‘99, ali i svih ostalih 78 dana bombardovanja, bila na svom radom mestu. Ona je u to vreme bila načelnik laringologije u Kliničko-bolničkom centru u Prištini.

Luftangriff auf Belgrad
Beograd 1999. godineFoto: AP

„Provodilo se mnogo vremena u operacionoj sali s obzirom na to da su dolazili ljudi povređeni sa celog Kosova i Metohije, bez obzira na nacionalnu pripadnost. S druge strane, sklanjati pacijente u podrume i vraćati ih ponovo, bio je jedan vrlo naporan i odgovoran posao. U emotivnom smislu to je bilo zaista jedno teško vreme - gledati stradanje svojih komšija Albanaca samo zato što su Albanci.”

Rane još nisu zalečene

Gzim Badžaku smatra da je bombardovanje bilo nemoguće izbeći zbog tvrdokornog stava tadašnjeg rukovodstva Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Bombardovanje je Kosovu, kaže on, donelo slobodu i nezavisnost:

„Ljudi danas na Kosovu žive u slobodi i miru, uz mnoge probleme koje imamo svakodnevno, jer nemoguće je rešiti tako teške probleme kao što su nezaposlenost, kao što je ekonomski razvoj, za godinu, dve dana nezavisnosti.“

Rada Trajković, danas direktorka Doma zdravlja u Gračanici, ističe da dan početka bombardovanja ne treba da bude dan kampanje protiv NATO, već dan kada će svi analizirati sopstvene greške:

„A mislim da je srpska država napravila mnogo grešaka koje su dovele do toga da, nažalost, naša zemlja bude bombardovana, da mnogo ljudi strada i kao rezultat toga da preživimo jedno zaista teško vreme koje do dana današnjeg nismo zalečili i u smislu ekonomskih i u smislu integrativnih procesa prema Evropskoj uniji i NATO.”

Autorka: Zulfija Jakupi

Odgovorni urednik: Ivan Đerković