1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nestala lica

30. avgust 2006.

Prema podacima Međunarodnog komiteta crvenog krsta, na teritoriji bivše Jugoslavije, 18 555 lica, još uvek, se vode kao nestala.

https://p.dw.com/p/B8P5

U poslednjih 15 godina u Hrvatskoj je nestalo 2409 lica, u BiH, u poslednjih 14 godina, nestalo je 13 862 lica, a u poslenjih 8 godina na Kosovu je nestalo 2284 lica.

Gvozden Gagić, predsednik Komisije za nestala lica vlade Republike Srbiji, kaže za DW, da je teško reći koliko se lica u Srbiji danas vode kao nestala, pošto Vlada Srbije raspolaže samo sa imenima lica koja su nestala u konfliktima:

«Kada govorimo o Kosovu i Metohiji tu se oko 2280 lica vode kao nestala, a od tog broja 700 njih su Srbi, Crnogorci, Roma, Aškalije... a ostatak čine Albanci. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina tu postoji jedan broj porodica koji živi na teritoriji Srbije ali su državljani Bosne i Hercegovine i imamo nestale državljane Srbije i Crne Gore - uglavno pripadnike oružanih snaga i njihove porodice – koji su se u vreme izbijanja konflikta zatekli u BiH i koji nisu uspeli da se dislociraju. Takvih potraživanja mi imamo negde oko 100. I kada govorimo o Hravatrskoj, tu postoji zvaničan podataka da oko 1400 lica se vode kao nestala, a ne zvanično još oko 1000 lica».

Gvozden Gagić naglašava da je poseban napredak u pronalaženju nestalih lica učinjen u obalsti ekshumacija i identifikacija tela:

«Napredak je postignut, pre svega, uvođenjem DNK metode. Time smo dobili stoprocentnu verovatnoću identifikacije, za razliku od klasične metode prilikom koje su se česo dešavale greške. Upravo zbog toga, naglo je povećan broj identifikovanih lica. Uz to, postrignut je naredak u oblasti komunikacije i u vremenskom periodu za koji se pronađena tela moraju identifikovati. Sada od momenta pronalaženja tela do trenutka predaje tela porodicama, ne prolaze više godine i decenije već se kompletan posao završava u roku od 60 dana. I, na kraju, postignut je napredak, tu prvenstveno mislim na vlasti u Srbiji, u potpunoj rešenosti da ovaj problem tretiramo uz poštovanje svih međunarodno preuzetih obaveza. Mi sada na taj proces gledamo kao na problem koji odmah mora da se reši i nema razloga da ni jedno telo koje možemo da identifikujemo to i ne uradimo i ne predamo tela njihovim porodicama».

Ipak, Gvozden Gagić ističe da se pronalaženje tela ili ostataka tela nestalih lica, na teritoriji bivše Jugoslavije, još uvek, obavlja veoma sporo:

«Ja sam apsolutno ne zadovoljan. Verovao sam da ćemo na današnji dan ili u ovo vreme biti na samom kraju procesa identifikacije i predaje tela, ali mi smo, na žalost, tek na polovini celokupnog posla, a u nekim regionima čak i ispod polovine. To me obeshrabruje, ali, na drugoj strani, ohrabruje me činjenica da počinju dijalozi o ovim pitanjima i između najviših državnih zvaničnika strana koje su bile u ratu. Na žalost, sem obećanja, još uvek, nema ozbiljnijih naznaka da će se nešto drastičnije promenit».

Želimir Bojović