1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemica u Tripoliju

3. mart 2011.

Evakuisani građani brojnih zemalja uglavnom govore da nisu bili u opasnosti u Libiji te da su Libijci bili i ostali – ljubazni. U toj zemlji je ostalo još pedesetak Nemaca. Evo priče o jednoj Nemici koja ne želi da ode.

https://p.dw.com/p/R633
U Tripoliju ima opasnih i mirnijih kvartova
U Tripoliju ima opasnih i mirnijih kvartovaFoto: APTN/AP/dapd

Tripoli je postao njen drugi zavičaj. Godinama ova Nemica živi i radi u libijskom glavnom gradu. Iz stana u centru grada, od samog početka je posmatrala nemire, pre svega kako omladina iz Tripolija izlazi na barikade. „Prve noći, pre deset dana, mladi ljudi su na sve strane blokirali pristup ulicama i podizali barikade. S vremena na vreme čuli su se pucnji.“

Ova žena, zbog bezbednosti, ne želi da kaže svoje ime. U međuvremenu se preselila kod libijskih prijatelja, u drugi dei grada. Svojim očima nije videla demonstrante i borbe, ali zna da je u mnogim gradovima Libije došlo do krvavih sukoba, da je bilo mnogo mrtvih, i u Tripoliju. U svom okrugu Gadafijev režim je brzo preuzeo kontrolu nad situacijom.

Tu gde sada stanuje situacija je apsolutno mirna. Zato i želi da ostane u Tripoliju. Odbila je razne mere za evakuaciju. Činjenica, da se u delovima Libije i u različitim četvrtima Tripolija vode krvave borbe između pobunjenika i trupa vernih Gadafiju, nju ne plaši. Naprotiv, to je razlog da ostane, kaže ova žena. „U ovakvoj situaciji ja ne mogu da kažem ljudima ‘Ćao, ja imam drugi pasoš, odoh, a vi gledajte šta ćete’.“

Svakodnevica uspostavljena

Uprkos svemu što se dešava, u njenoj četvrti ipak vlada neka vrsta svakodnevice. „Već idemo u kupovinu, prodavnice hrane su već otvorene, od subote. Cene životnih namirnica su strašno skočile, gas je postao deficitarna roba.“

Pristalice Moamer Gadafija uglavnom kontrolišu glavni grad Libije
Pristalice Moamer Gadafija uglavnom kontrolišu glavni grad LibijeFoto: AP

Iako se Gadafi bori za vlast , u njenoj četvrti se njegovi portreti mogu videti na sve strane. „Parole koje su ispisane po zidovima, ponovo su izbrisane. Znači, ima ljudi čiji je posao da to rade. Čistači ulica čiste trotoare. To je neka čudna normalnost, koja ipak nije normalna, ali sve to traje samo nekoliko sati.“

Jer, uveče vlada policijski čas, i njega se i njeni susedi pridržavaju. Ljudi gledaju televiziju kako bi saznali najnovije informacije o građanskom ratu. Ne gleda se samo državna televizija već i Al Džazira i ostali programi na arapskom jeziku. „Situacija je ipak opasna – mi takoreći živimo na ostrvu, i kad tad, i to ostrvo će doći na red“, zaključuje naša sagovornica.

Autori: Kornelija Vegernhof / Mirjana Kine Veljković

Odg. urednik: Nemanja Rujević