1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ne veruj softveru koji stiže iz inostranstva

3. avgust 2011.

Nepoverenje je uzelo maha. Da li onaj ko kupuje mrežnu opremu u inostranstvu zajedno s njom dobija i neželjene, skrivene programe - tzv. „logičke bombe“ ili tajna vrata koja mogu da otvaraju neprijateljske strane službe?

https://p.dw.com/p/129xt
Foto: Fotolia/bofotolux

Upravo internet kao jedan od najvažnijih instrumenata globalizacije, zbog opasnosti kao što su krađa podataka ili sabotaže mreža, mogao bi da se vrati nacionalnim proizvođačima. Početkom jula, jedan od glavnih šefova nemačkog Telekoma, Rajnhard Klemens, ovako je izrazio brige:

Rajnhard Klemens
Rajnhard KlemensFoto: DW

„Kada pogledate šta se sve radi na internetu: ili proizvodimo u Kini ili dobijamo komponente iz Kine. Imamo antivirus-programe iz Amerike, iz Rusije, i moram da vam kažem da tim programima verujemo relativno slepo. Jer, u suštini ne znamo šta ti programi rade i kakva vratašca možda otvaraju. Danas ne možemo da ispitujemo integritet sistema i njihovu pouzdanost. Mi nemamo mogućnost da to stopostotno proverimo. A sve je veća i zavisnost od usluga takvih firmi, i to je razlog za zabrinutost.“

Klemens traži da Nemačka i Evropa razviju sopstvene kompetencije na planu proizvodnje mrežne opreme, rutera i računarskih centara. Prema jednom izveštaju magazina „Virtšaftsvohe“, to će se i desiti: stručnjaci rade na nekoj vrsti „bezbednosnog operativnog sistema“ koji bi mogao tako da „učauri“ programe da niko ne može da manipuliše njima. Osim toga, nemačka vlada zajedno sa evropskim partnerima želi da slomi dominaciju američkog proizvođača rutera za internet „Sisko“.

Hiljade i hiljade hakera-ratnika

Veliko razmišljanje o pomenutim problemima nastalo je posle pustošenja koje je u računarskim mrežama izazvao crv „Staksnet“. To je program koji je izazvao poremećaje u radu postrojenja za obogaćivanje uranijuma u iranskom gradu Natanu. On može da sabotira rad liftova, atomskih elektrana, semafora, procesa u hemijskoj industriji, rafinerijama ili elektranama.

Zbog toga su vrlo budni i stručnjaci nemačkog Saveznog ureda za bezbednost u informacionoj tehnici (BSI). Jedan od njih, Štefan Riter, kaže: „Sada imamo i dokaz. To nije nikakva fiktivna pretnja o kojoj govori par stručnjaka u nekom ćošku, već je to realna pretnja, vrlo velika i tehnički ekstremno dobro razrađena."

I vojske u čitavom svetu sve više upotrebljavaju i kiber-oružje. Tu pojavu izučava Sandro Gajken, stručnjak za filozofiju tehnike, pisac knjige „Kiber-rat: internet kao poprište rata“: „Velike vojske sada imaju petocifren broj hakerskih ratnika: dakle, u američkoj armiji ih ima 10 do 15 hiljada, kod Kineza - ne zna se koliko, možda 20 do 25 hiljada. U to se ubrajaju i psiholozi, inženjeri, svi mogući stručnjaci koji uzmu na nišan određene sisteme i zatim traže načine da ih sabotiraju ili ometaju.“

Možda je na kraju skup način da se traže sopstvena rešenja ipak jevtiniji od mogućnosti da se u slučaju sukoba oslanjamo na tehniku kojom se može manipulisati. Evropljani su u slučaju aviona „Erbasa“ već pokazali da mogu da razvijaju sopstvena rešenja i pobeđuju tehnološke takmace iz čitavog sveta.

Autori: Matijas fon Hajn / Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković